Emisiju na valovima HKR-a „Blago socijalnog nauka Crkve“ srijedom u 16:30 emitiramo u suradnji s Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije. Emisiju je pripremila docentica Dubravka Petrović Štefanac, tajnica Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve. Emisiju je pripremio izv. prof. dr. sc. Zoran Turza, profesor na Katedri za teologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta.
Tema ove emisije je Crkva u 21. stoljeću. Prošli puta razmišljali smo o Crkvi kao zajedništvu u različitosti, Crkvi koja je misionarska i Crkvi koja je mjesto susreta. Danas želim podijeliti nekoliko misli s vama o temeljnom principu Crkve: milosrđu.
Milosrđe je važna biblijska i teološka tema.
Isus u evanđeljima pokazuje Boga Oca kao Oca milosrđa; Isus je izraz Očevog milosrđa. U svome zemaljskom putovanju Isus izražava svoje milosrđe prema grešnicima, Dobri Otac u Isusovoj prispodobi strpljivo čeka svoga izgubljenog sina; izdaleka ga ugleda, sažali mu se i potrči u susret; dobri pastir traži zalutalu ovcu i nalazi ju. Sve su to primjeri koji osvajaju svojom ljepotom i dobrotom ljudska srca. Snaga i ljepota Crkve sastoji se upravo u tome: pokazati lice milosrdnog Oca.
Milosrđe, kao teološka tema par excellance, svoj je ponovni procvat započela na Drugom vatikanskom koncilu. Papa sv. Ivan XXIII. u govoru na otvaranju Drugog vatikanskog koncila govori o lijeku milosrđa koji treba zaživjeti u Crkvi nasuprot oružju strogosti, prispodoba o milosrdnom Samarijancu je bila light motiv saborskim ocima na Drugom vatikanskom koncilu, ista je prispodoba light motiv socijalne enciklike pape Franje „Fratelli tutti. O bratstvu i socijalnom prijateljstvu“ iz 2020. godine, papa sv. Ivan Pavao II. je 2000. godine kanonizirao Faustinu Kowalsku, sveticu božanskog milosrđa i proglasio blagdan Božanskog milosrđa. Ova svetica svjedoči o tome kako „čovječanstvo neće pronaći mir dok se s povjerenjem ne obrati Božjem milosrđu“. Također tema milosrđa u središtu je pontifikata pape Franje koji je proglasio godinu milosrđa koja je trajala od 8. prosinca 2015. do 20. studenoga 2016. godine. On u apostolskom pismu „Misericordia et misera“ na zaključenju izvanrednoga jubileja milosrđa ističe kako „milosrđe ne može biti puki umetak u životu Crkve; ono čini sam njezin život, u kojemu duboka istina evanđelja postaje vidljivom i opipljivom. Sva Objava odiše milosrđem; presudnu riječ u svemu ima Očeva milosrdna ljubav.“
Ovi različiti teološki naglasci o milosrđu potiču nas da zaključimo kako će Crkva u 21. stoljeću biti vjerna svojem izvoru – Isusu Kristu – samo ukoliko naviješta Božje milosrđe jer ono ima sposobnost da na čudesan način zaintrigira ljudska srca. Milosrđe je potpuno besplatan dar, ničim zaslužen. Nismo li svi iznenađeni i okupani dobrotom i ljubavlju osobe koja nam nešto dariva ne tražeći ništa zauzvrat? Ne osjećamo li svi neku čudesnu milinu kada darujemo jedni druge? Milosrđe je dar Boga Oca kojega Crkva ima zadatak naviještati. U vremenu kada s jedne strane, u Crkvi analiziramo i preispitujemo pastoralne strategije, donosimo planove i osmišljavamo različite programe te, s druge strane, analiziramo različite crkvene, društvene, političke, zdravstvene i druge fenomene, pojavljuje se opasnost da kršćani na prvom mjestu navještaju Crkvu kao izvrsnu instituciju koja ima odlične projekte i programe, a tek na drugom mjestu, ili nekom trećem, četvrtom… Crkvu kao izraz Božjeg milosrđa.
Kako bi uspješno naviještala Božje milosrđe Crkva sama treba čuti glas Božjeg milosrđa i živjeti prema njemu, odnosno, vjernici u svojim župnim zajednicama imaju poslanje da u svojim sredinama, ne samo među članovima župnih zajednica, naviještaju prije svega lice Božjeg milosrđa. Snaga Crkve nije u strategijama, dokumentima i planovima, nego u ljudima bogatima milosrđem. Snaga i ljepota Crkve nije u njezinoj institucionalnosti, nego u činjenici da svi njezini članovi zajedno u različitosti sačinjavaju Božji narod koji naviješta Božje milosrđe.
Stoga, Crkva u 21. stoljeću će biti navjestiteljica Božjeg milosrđa ukoliko njezini članovi budu neprestano izlazili iz okova svojih konformizama, ne budu brojali vrijeme godinama već susretima s ranjenima i odbačenima te ukoliko poput milosrdnog Samarijanca i Dobrog Oca budu promatrali, gledali, približivali se i pomagali potrebitima.
Zoran Turza
Izv. prof. dr. sc. Zoran Turza, profesor je na Katedri za teologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Doktorski rad pod nazivom “Hermeneutički zaokret Davida Tracyja: od Blagoslovljenog bijesa za redom do Analoške imaginacije” obranio je 2015. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radio je kao vjeroučitelj.