Danas slavimo svetu Tereziju Avilsku. Sveta je Tereza rođena u prijelomnom vremenu. Nedugo prije njezina rođenja otkrivena je Amerika a neposredno poslije Lutherov se nauk počeo širiti Europom. Rođena je 1515. u kastiljskom garadu Avili u plemićkoj obitelji. Sa sedam je godina s bratom pokušala pobjeći od kuće kako bi muslimanske Maure zamolili da im odrube glave i tako ih učine mučenicima. Poslije je vodila relativno običan život, iako je sama bila uvjerena da je strašna grešnica. Bila je tipična mlada djevojka, posvećena modi, mladićima i pomalo buntovna.

Otac ju je sa šesnaest godina poslao u samostan koji je isprva prezirala, ali ga je uskoro zavoljela. Samostan karmelićanki u kome je boravila bio je pun žena koje redovnički život nisu izabrale iz ljubavi, nego iz nužde te su i u samostanu živjele prilično svjetovan život. To je Tereziju često odvraćalo od Boga, a kad je oboljela od malarije, posve je prestala moliti. U četrdesetima se s velikim teškoćama vratila molitvi, ali ju je Bog uskoro nagradio duhovnim užicima: u molitvi je njezin duh bio preplavljen božanskom prisutnošću te je za vrijeme molitve čak i levitirala.

U svojim je spisima ta praktična žena znanstvenom preciznošću analizirala svoja mistična iskustva. Ova je velika žena u svome biću ujedinjavala brojne oprečnosti: bila je istodobno i veliki mistik, ali i osoba velike praktičnosti i zdrava razuma. To joj je pomoglo kad se dala na reformu karmelskoga reda.

Naime, željela ih je vratiti izvornoj karizmi reda. U tome joj je najveći suradnik bio sveti Ivan od Križa. Terezija je uskoro po cijeloj Španjolskoj počela osnivati reformirane karmele. Njezin praktični um i posvemašnje pouzdanje u Boga i svetoga Josipa, oca karmela, učinili su da su i najveće poteškoće pred njom nestajale poput snijega u proljeće. Često se znalo dogoditi da u osnivanje samostana krene bez novčića, uzdajući se da će Bog providjeti. I providio je obilno.

Sestre je vratila izvornom životu u siromaštvu i kontemplativnoj molitvi. Ni njezine je sestre nisu uvijek razumjele, pa se suočavala s pobunama i otporima, čak i pokušajima ubojstva. Terezija je bila i duhovita žena. Poznata je njezina izreka: „Očuvaj me, Bože, smrknutih svetaca!“. Kad se jednom požalila Isusu nakon neke ozljede, On joj je rekao: „Tako ja postupam s onima koje volim.“ našto je Terezija odmah uzvratila: „Pa ne čudim se onda što imaš tako malo prijatelja“. Njezina se djela smatraju klasicima duhovne literature. Nakon što je, osnivajući karmele, proputovala cijelu Španjolsku, umrla je 4. listopada 1582. na blagdan svetog Franje.

Budući da je te godine baš na dan njezine smrti nastupila grgurovska reforma kalendara, koja je kalendaru dodala jedanaest dana, spomendan joj se slavi na današnji dan. Kanonizirana je 1622.. a kao prva žena 1970. proglašena je i naučiteljicom Crkve. Zaštitnicom je protiv glavobolje, a simboli su joj srce, strijela i knjiga.