Dok je krunica nadaleko poznata po svojim meditativnim kvalitetama, ona također može donijeti pozitivan učinak na čovjekov svakodnevni život, donosi Aleteia.

Prije svega, kad se moli s vjerom, krunica pruža priliku za unutarnji razgovor s Isusom i Marijom.

Vlč. John Procter o ovom aspektu krunice promišlja u svojoj knjizi “Vodič za krunice namijenjen svećenicima i drugim osobama”.

Kad molimo krunicu u duhu vjere, u prisutnosti smo Isusa Krista, ne dodirujući rub Njegove odjeće, ne grijući se u sjeni Njegovog apostola, već mu govorimo, mislimo na Njega, slušamo Ga, učimo od Njega, ljubeći Ga i ljubeći Ga zauzvrat. Kako možemo komunicirati s našim Gospodinom i Njegovom Božanskom Majkom, a ne biti dio mnoštva, kao što je Mojsije došao s planine, odražavajući svjetlost Neba, ako ne na našem licu, još uvijek na našoj najdubljoj duši? Kako razmišljati o Njemu i razgovarati s Njim, kao što to činimo moleći uz svoja zrnca, a da ne postanemo bolji i svetiji od duhovnog kontakta?

Prvi aspekt krunice temelji se na njenoj sposobnosti da nas stavi u prisutnost Isusa i Njegove Majke, što je uvijek pozitivno iskustvo. Što više vremena provedemo s Isusom i Marijom, to će vjerojatnije odražavati njihovu ljubav u našem svakodnevnom životu.

Povezan s ovim prvim svojstvom krunice, drugi razlog zašto može imati pozitivan utjecaj na nas je taj što ćemo tijekom molitve razmišljati o otajstvima Evanđelja.

Ako se, u svojim mislima, uzdignemo iznad ove doline i stanemo na vrh planine, bilo Betlehema, Kalvarije ili Tabora, i udahnemo čisti svjež zrak nebeskih misterija, neće li se naša pluća duhovno proširiti te će nam istovremeno srce nam brže zakucati s natprirodnim osjećajima vjere, samopouzdanja i ljubavi? Um će se očistiti uzvišenim istinama dok se filtriraju kroz nebeske potoke; srce će se proširiti nježnom ljubavlju koja u naše srce dolazi iz Kristova srca.

Krunica je u osnovi “biblijska molitva” i uživljavanjem u Evanđelje možemo se približiti Isusu i nadahnuti događajima iz Njegova života možemo biti heroji svoga života.

Vjera, nada i milosrđe moraju rasti u duhovnom životu, ako smo neprestano u kontaktu s tajnama koje ih nadahnjuju i rađaju. Ako smo često u svojoj krunici, “gledajući Isusa, Autora i Završitelja naše vjere”, vrline njegova života moraju se odraziti na našim putovima, kao Petrova sjena nad bolesnicima, i moramo se podići na višu razinu. Ne možemo razmišljati o Kristovom životu, u jednostavnom, dječjem duhu vjere, a da ne postanemo sličniji Kristu, jednostavniji, poslušniji, strpljiviji, opraštajući, “krotkiji i ponizniji u srcu”.

Kao i kod svake molitve, to se može dogoditi samo ako molimo krunicu s vjerom i pouzdanjem u Boga. Ako se to radi iz nužde ili rutine, tada će se njegov učinak smanjiti. Međutim, kada se podudara s vjerom, snaga krunice može imati dubok utjecaj na naš svakodnevni život.