Naš zajednički dom, planet Zemlja i sve stvoreno dar su Gospodina, Boga Stvoritelja. Zemlja pogodna za život, voda čista i dostupna koja taj život omogućuje i obnavlja, plodovi biljaka i stabala, životinje svih vrsta i oblika – sve je to dobro u Božjim očima (usp. Post 1,25). Gledano iz današnjeg kuta na ozbiljno zabrinjavajuće stanje u kojem se sve stvoreno nalazi, uistinu je žalosno da je čovjekov odgovor na taj dar obilježen egoizmima i željom za posjedovanjem i iskorištavanjem. Nismo znali skrbiti o stvorenom svijetu, a pozvani smo, osobito kršćani, čuvati ga i obrađivati (usp. Post 2,15) te zajedno sa svim stvorenim napredovati prema zajedničkom cilju, koji je Bog (usp. Papa Franjo, Laudato si’, 83). Zadaću čuvara stvorenog svijeta koji njeguje i živi vjerodostojan osjećaj intimnog jedinstva s drugim stvorenjima u prirodi, zamijenili smo ulogom rušitelja i suparnika. Može se reći da su nam u srcu polako počeli blijedjeti osjećaji nježnosti, sućuti i skrbi za druga bića, baš kao što su se u vrevi svakodnevnice prorijedili izrazi hvale i slave upućeni Bogu Stvoritelju za sve što nas okružuje. S pravom se stoga javila potreba za obnavljanjem i ozdravljenjem odnosa između čovjeka i Boga, čovjeka i stvorenoga svijeta. Probudila se svijest o sveopćem zajedništvu, jer smo od našeg Oca pozvani na postojanje. Jedan vid toga buđenja odvija se kroz proslavu Vremena stvorenoga.

Vrijeme stvorenoga, koje je započelo 1. rujna proslavom Svjetskog dana molitve za skrb o stvorenom svijetu, a završit će 4. listopada ove godine, razdoblje je intenzivnije molitve i djelovanja kršćana na dobrobit zajedničkog doma. Ono ima važnu ekumensku dimenziju, jer se na slavlje bogatstva vjere kao izraza čuvanja našega doma od 2015. godine zajednički uključuju vjernici katoličke, pravoslavne, protestantske i anglikanske baštine. Dikasterij za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja 24. svibnja ove godine uputio je pismo s poticajem da se u zajedništvu s ekumenskom obitelji obilježava Vrijeme stvorenoga ističući ulogu biskupa i crkvenih institucija u širenju glasa o slavlju tog vremena među vjernicima i pomaganju oko posviješćivanja činjenice da je poziv čuvara Božjeg djela bitan dio kreposnoga života, a ne tek nešto izborno ili usputno u životu svakog kršćanina (usp. Dikasterij za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja, Pismo za obilježavanje Vremena stvorenoga 2020.). Zajedničko priopćenje objavljeno 25. kolovoza ove godine u povodu Svjetskog dana molitve za skrb o stvorenomu (1. rujna) i Vremena stvorenog (od 1. rujna do 4. listopada) uputili su Vijeće europskih konferencija koje čine predsjednici europskih katoličkih biskupskih konferencija (CCEE) i Konferencija europskih Crkvi koja okuplja Crkve pravoslavne, protestantske i anglikanske vjeroispovijesti (KEK). Oni podsjećaju da je prijedlog o Vremenu stvorenoga došao od ekumenskoga patrijarha Dimitrosa I. 1989. godine, a taj prijedlog su potvrdili ekumenski susreti u Baselu 1989., Grazu 1997. i Sibiju 2007. godine. U zajedničkom priopćenju naglašavaju se riječi pape Franje o potrebi dijaloga svih o budućnosti Zemlje.

U godini 50. obljetnice Dana Zemlje u priopćenju se poziva također na slavlje Vremena stvorenoga kao Jubileja Zemlje pri čemu se kaže da biblijski koncept jubilarne godine teži k ravnoteži socijalnih, gospodarskih i ekoloških uvjeta (usp. CCEE-KEK, Season of Creation 2020 – „Jubilee for the Earth“). Papa Franjo je podsjetio da je u Svetom pismu, jubilej „sveto vrijeme prisjećanja, povratka, odmora, obnove i radosti“ (Papa Franjo, Poruka za 6.svjetski dan molitve za skrb o stvorenom svijetu). Odlučujući je trenutak da svaki pojedinac okonča svoje egoistične aktivnosti i započne ljubiti život te ga istinski živi u zajedništvu sa stvorenim svijetom. Svaki kršćanin, svaki član ljudske zajednice svojim odgovornim djelovanjem, vođen srcem ispunjenim ljubavlju, može zajamčiti perspektivu života za sutra.

Dubravka Petrović Štefanac

Dubravka Petrović Štefanac diplomirala je na Filozofsko-teološkom studiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta 2001. godine. Nakon prve godine poslijediplomskog studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od 2002. godine nastavila je studij na Katoličko-teološkom fakultetu Karl-Franzen na Sveučilištu u Grazu (Austrija). Doktorirala je 2006. godine s temom „Der Einfluss der Katholischen Kirche Kroatiens auf die soziale Situation des Landes nach dem Wendepunkt im Jahr 1990 bis 2005. Hirtenbriefe und Lehramt der Kardinäle Franjo Kuharić und Josip Bozanić; wissenschaftliche Symposien und Kongresse mit sozialer Thematik“ (Utjecaj Katoličke Crkve u Hrvatskoj na društvenu situaciju zemlje nakon promjene 1991. do 2005. Poslanice i učiteljstvo dvojice kardinala, Franje Kuharića i Josipa Bozanića; znanstveni simpoziji i kongresi socijalne tematike). Znanstvena suradnica je od 2013., a docentica od 2019. godine. Vanjska je suradnica na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i do ove ak.god. također na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Zbog izvrsnosti i angažiranosti dobitnica je stipendije Biskup Johann Weber (2005.-2006.). Suosnivačica je Ekumenskog foruma europskih kršćanki u Hrvatskoj (2001.). Od 2007. članica je Komisije HBK „Iustitia et pax“, a od 2019. tajnica Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve.