Objavu Julijane Matanović prenosimo u cijelosti:

“Prije jedanaest mjeseci, 5. veljače, na osječkoj adresi, pokrenula sam fb stranicu. Sve do 4. veljače, bila sam uvjerena da to nikada neću učiniti. Prijatelje treba poznavati, s njima treba piti kavu, čestitati im rođendan stiskom ruke i poljupcem. A onda, da bih ublažila tugu što više ne idem u predavaonicu, što ne izgovaram imena onih koji vole svoju književnost i svoje pisce, pristala sam na nagovor. Promijenila sam mišljenje. Događa se to svima. ‘Nemoj me podsjećati na ono što sam rekla prije godinu dana’, znala je reći jedna moja profesorica. Voljela sam je i poštovala zbog toga. Samo to treba moći, i htjeti, priznati. I političari imaju pravo izgovoriti nove, drukčije ocjene, ali nemaju pravo nas uvjeravati da su oduvijek govorili i mislili tako kako misle sada. I nikad, i nikako drukčije. Nismo mi baš svi tako zaboravljivi. Na to imaju pravo i književni kritičari kojima je novo pročitana knjiga „poremetila“ dotadašnju ljestvicu vrijednosti.

Eto, nisam više protiv fb. Upoznala sam divne osobe, uvjerila se na koji je način mnogima važna literatura.

Samoj sebi rekla sam da ću, nakon što moja stranica „dosegne“ određeni broj onih koji su strpljivi, dobronamjerni i koji me prate, otvoriti blog. Književni. Krenula sam prvog radnog dana u ovoj godini. Odlučila sam objavljivati u svim danima tjedna. Svaki tjedan ima svoj naslov. Razlikuje se samo ponedjeljak. Planirano je na sljedeći način:

PONEDJELJAK:
1. u mjesecu: ‘Knjige, friške knjige’ (prikaz knjiga „ispod čekića“)
2. u mjesecu ‘Vječna prisutnost’ (nešto iz stare lektire)
3. u mjesecu ‘Zlatni danci’ (knjiga za djecu, s naslovnicama prvih izdanja)
4. u mjesecu ‘Prepoznavanje’ (esej iz književnosti)

UTORAK – ‘Svoj svome’ (feljton ‘mog kućnog pisca’)

SRIJEDA – ‘Obiteljska fotografija’ (priča iz albuma)

ČETVRTAK – ‘Bilješka o piscu’ (proza)

PETAK – ‘Rečenica s potpisom’ (citat stavljen u kontekst)

SUBOTA – ‘Preko vikenda’ (tekst sa stranice fb)

NEDJELJA – ‘Šminkeraj’ („’ljepša polovica književnosti’, mali zapisi o autoricama)

Pozivam Vas na svoj blog (julijana-matanovic.com) rečenicama iz romana mog velikog prijatelja Irfana Horozovića: ‘… govorio je da u riječima i brojevima, kao i u gradu koji ne poznajemo, možemo naći svoju vlastitu kuću, jer vlastitu kuću tek naslućujemo i, iako je ona uvijek pomalo nalik na onu u kojoj smo se rodili ili odrasli, vlastita naša je sav svijet iza vrata, koja očekuje od nas da ih otvorimo, a to možemo samo pomoću riječi i brojeva’. (‘Imotski kadija’)”