Imenu ministarstva kojemu ćete biti na čelu i sljedeće četiri godine dodani su i mediji. Što to točno znači?

Treba znati da Ministarstvo kulture od 2002. godine ima nadležnost i za pripremu medijskog zakonodavstva. Dakle, mi smo resor koji je, dakle, sve ovo vrijeme bio nadležan za medije, međutim  uočili smo i kroz rad u prošlom mandatu, ali i uopće, s obzirom na brzi razvoj medija da zapravo moramo, ja bih rekla, možda i ambicioznije pristupiti  artikuliranju medijskih politika i reviziji našeg normativnog okvira. Na tom tragu, kako su se mijenjale ovlasti nekolicine ministarstava, odlučili smo se, a o tome su već ranije govorile i brojne strukovne udruge, dodati taj naslov i istaknuti ga i u samom imenu ministarstva, kako bismo pokazali da ćemo u sljedećem razdoblju upravo na razvoj medijske politike staviti naglasak. Treba shvatiti da Ministarstvo prati sektor medija na način da u prvom redu pratimo poslovanje svih nakladnika koji djeluju na medijskom tržištu, izrađujemo određene analitičke podloge i predlažemo zakone koje usvaja Sabor. Neovisna tijela nadzora, u prvom redu Vijeće za elektroničke medije, ali i sama regulatorna tijela, pojedina etička vijeća su oni koji zapravo nadziru provođenja tih zakona.

Kada smo kod zakona, što je s postojećim Zakonom o medijima? Hoće li se on mijenjati jer mnogi nisu njime zadovoljni?

Mi smo postavili i u planu rada Vlade jedan hodogram. Kroz dva ili tri tjedna u proceduru će biti upućen Zakon o elektroničkim medijima. Javnu raspravu o tom zakonu proveli smo tijekom proljeća. Najavili smo u programu Vlade da ćemo u prvih šest mjeseci, a ja očekujem do kraja ove godine, pokrenuti raspravu o Izmjenama Zakona o medijima. To će biti preliminarna rasprava upravo zato da čujemo različite dionike što misle u kojem smjeru treba ići s izmjenama toga zakona. Taj zakon datira iz 2002., odnosno 2003. godine i osobno smatram da on postavlja jedan dobar okvir i da ga je potrebno unaprijediti. Mi imamo vrlo različite stavove oko toga do koje mjere taj zakon treba mijenjati. Postoje brojni stručnjaci koji smatraju da bi zapravo trebalo u taj zakon minimalno intervenirati, a postoje i oni koji misle da bi ga trebalo značajnije mijenjati. I upravo zato ćemo provesti jednu javnu konzultaciju i pokušati vidjeti kako dionici o tome razmišljaju kako bismo mogli pristupiti pripremi novog zakona. Mi smo ga predvidjeli u zadnjem kvartalu 2021. godine uputiti u proceduru. Znači da bismo tijekom proljeća 2021. o tome proveli javnu raspravu.

Upravo su mediji u proteklom teškom razdoblju, ali i u ovom novom normalnom u kojemu živimo proveli značajnu ulogu u izvješćivanju javnosti, no što je s kulturom? Zanima me Vaše mišljenje o tome kolika je zastupljenost kulture u medijskom prostoru? Čini se da je novinara na press konferencijama sve manje, sve je manje i minuta u medijskom prostoru posvećenih kulturi, a o tiskanim medijima da i ne govorimo.

To je jedan problem i jedan negativni trend koji mi uočavamo kroz jedno dulje razdoblje. Dozvolite mi samo kratko da se referiram na tu ulogu medija koju ste spomenuli i u ovom razdoblju koje je za nama i u kojem još uvijek živimo gdje se zapravo najjasnije mogla vidjeti razlika između profesionalnih medija čiji su sadržaji urednički oblikovani i koji su preuzeli svoj dio odgovornosti i odigrali iznimno važnu ulogu u prenošenju provjerenih i vjerodostojnih informacija i uopće informiranja naših građana i onih koji možda sebe nazivaju medijima, a koji zapravo javnosti plasiraju razne lažne vijesti, sudjeluju u teorijama zavjere, prenose neprovjerene informacije s društvenih mreža i zapravo stvaraju tu jednu kakofoniju u kojoj živimo. U tom smislu vrijedni sadržaji ili sadržaji koji možda nisu toliko atraktivni jer ne nose u sebi možda i neke elemente tabloidizacije ili senzacionalizma, ali informiraju naše građane o onim vrijednim sadržajima koje naše društvo stvara, nažalost često ostaju na marginama. Tako je i s izvještavanjem o kulturi, ali i o nekim drugim temama poput ranjivih skupina, doprinosa društvu kroz različite projekte, od volonterskih do drugih aktivnosti, velikih postignuća u znanosti i obrazovanju… Dakle, sve ono što na prvi pogled možda ne izgleda atraktivno, a zapravo u stvarnosti kada govorimo o tome i kada prenosimo informacije o tome doprinosimo, po mom dubokom uvjerenju, jednom ispravnom informiranju, odnosno jednom sveobuhvatnom informiranju naših građana o nekim vrijednostima koje se stvaraju, bilo u kulturi, obrazovanju, znanosti, a koje je važno da ih šira javnost percipira i da o njima bude informirana. U tom smislu, mi kako resorno ministarstvo, do one mjere do koje to možemo raditi, a da se ne miješamo u uredništvo i uredničku neovisnost medija, otvaramo povremeno i neke programe za sufinanciranje, bilo nacionalnim sredstvima za sufinanciranje specijaliziranih medija koji pokrivaju kulturu, bilo europskih sredstava za sufinanciranje. Recimo, sad smo imali taj natječaj za Medije zajednice gdje smo osigurali dodatna sredstva za informiranje o manjinama, ranjivim skupinama, osobama s invaliditetom, dakle svima onima koji su inače u društvu manje vidljivi ili marginalizirani, da priče o njima, ali i sadržaji koji govore o njihovim aktivnostima i doprinosu društvu budu vidljiviji.

Na natječaju Mediji zajednice svoje zasluženo mjesto našao je i Hrvatski katolički radio koji će kroz 400 emisija pod nazivom Novi valovi dobrote upravo tematizirati sve spomenute ranjive skupine i, nadamo se, povećati njihovu vidljivost. No, vratimo se pandemiji koronavirusa koja je utjecala na sve segmente našega života, a pogotovo na kulturni sektor. Brojne ustanove i kulturni djelatnici preko noći su ostali bez sredstava neophodnih za život. Što je u tom slučaju poduzelo i što poduzima Ministarstvo kulture i medija?

Treba reći da je uz turizam, promet, ugostiteljstvo i druge uslužne djelatnosti, kultura sigurno jedno od onih područja koje je najviše stradalo jer su trenutačno obustavljene sve aktivnosti, a u kulturnom sektoru mnogi ljudi djeluju kao samostalni umjetnici, kao honorarci i prekidom aktivnosti oni ostaju bez bilo kakvih prihoda i bilo kakve zaštite. Mi smo svoje mjere radili komplementarno s mjerama Vlade i mogu ih nekako podijeliti u tri kategorije. Prvo je bila ona neposredna pomoć gdje smo omogućili svima onima koji nisu mogli djelovati, a u statusu su samostalnog umjetnika ili umjetnika honorarca, one iste potpore koje su imali zaposleni, odnosno, samozaposleni putem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Pustili smo zatim jedan cijeli niz odluka vezano uz fleksibilizaciju financiranja Ministarstva kulture. Ukratko, omogućili smo da se sva programska sredstva koja smo isplatili troše na način i u okolnostima koje su bile primjerene tom trenutku. Drugim riječima, za nešto za što smo dali sredstva u živoj izvevdbi, omogućili smo da se dio sredstava potroši za honoriranje onoga što su radili online. To je bilo ono neposredno, u prvom valu, a zatim smo počeli razmišljati o strategiji ponovnog pokretanja kulturnog života. Drago mi je da smo mi jedna od prvih država u Europi koji je omogućila da se ponovo otvore i kazališta i kina i muzeji i knjižnice. Početkom svibnja sam već donijela odluku da ćemo nastaviti sa svim ljetnim manifestacijama, da se što više toga može odviti na otvorenom, pokrenuli smo posebne ad hoc natječaje za financiranje kulture online, kroz Poduzetništvo u kulturnim i kreativnim industrijama financirali smo prilagodbu “novom normalnom” i u jednom zaista iznimno kratkom roku od samo nekoliko tjedana uspjeli smo notificirati program kojim nam se omogućuje državna potpora na način da smo za poduzetnike u kulturnim i kreativnim industrijama osigurali niskokamatne kredite za koje u stopostotnom iznosu jamči država. Maksimalni iznos po pojedinom poduzetniku je 800 000 eura i to će, posebno onima koji su srednji poduzetnici u kulturi, omogućiti da ovo razdoblje smanjene ili minimalne aktivnosti prežive i da zadrže zaposlene. Sada ponovo pripremamo cijeli niz aktivnosti koji će u ovoj produljenoj situaciji novog normalnog omogućiti prilagodbu i sufinanciranje produkcijskih troškova. Naša logika je sljedeća:  Ne želimo osiguravati novce da ljudi ne bi radili, to nije nikome interes, nego želimo omogućiti onima koji rade, a zbog ograničenog broja publike ne mogu, primjerice, prodavati ulaznice u punom kapacitetu, odnosno ne mogu isfinancirati tu svoju produkciju, da im tu razliku troška kroz neke projekte sufinanciramo. Tu su velike razlike ako govorimo o kazališnim predstavama, glazbi, velikim koncertima, festivalima… Svako područje kulture traži poseban set mjera.

Moramo i pohvaliti naše kulturnjake jer su se jako brzo, nakon onog početnog šoka, aktivirali i preselili kulturne sadržaje na internet.

Jesu, uistinu. To je bilo jako važno i radi njihova djelovanja, radi kontakta s publikom jer moram priznati kao ministricu zaduženu za područje kulture jako me brine što ova kriza nije samo financijska kriza. Ovo je, kako ga zovemo “novo normalno”, a ja ga radije zovem “novo nenormalno”. Ovo je jedna situacija u kojoj svatko od nas mijenja svoje socijalne navike, mijenja obrasce ponašanja. Kultura po definiciji pretpostavlja veliki broj ljudi na istom mjestu u bliskijoj interakciji nego u nekim drugim djelatnostima i jako se brinem kako ćemo vratiti publiku. Postoje oni ljudi koji su naviknuti i koji su jako željni participirati u kulturi, međutim brinem se da će jedan broj ili jedan postotak naših građana izgubiti naviku jer kultura nije samo potreba, nego i navika. Mislim da ćemo dosta morati ulagati u neke alternativne načine i pružanja kulturnih sadržaja, a onda i participacije u njima. U ponedjeljak, 14. rujna u Berlinu se održava prvi sastanak ministara kulture uživo nakon pandemije i tema je upravo to. Svi u svojim zemljama osjećamo, osim te neposredne financijske krize, osim straha za ugrozu zdravlja i naše odgovornosti da odluke koje donosimo o otvaranju kulturnih institucija ne ugroze bilo zdravlje umjetnika ili publike, i to pitanje kako će se povratkom u normalu ili produljenim životom u ovim okolnostima to reflektirati na sudjelovanje publike u kulturi.

Zakon o obnovi Zagreba i okolice nakon potresa tema je koja je široko zahvatila medijski prostor. Što je s oštećenom kulturnom i sakralnom baštinom? Šteta koju su ti objekti pretrpjeli je neprocjenjiva. Ne želimo umanjiti štetu bilo kojeg našeg sugrađanina koji je u potresu ostao bez doma, ali nekako se o obnovi kulturne baštine u javnosti manje govori. Bili ste članica radne skupine koja je radila na izradi Prijedloga Zakona pa možete li nam reći što je s obnovom kulturne i sakralne baštine i je li ona obuhvaćena tim istim Zakonom?

Kulturna i sakralna baština ni na koji način nije ostala u sjeni, upravo suprotno. Ja sam već 10. travnja donijela odluku i nalog da se započne s postupkom popisa i procjene štete. Mi smo u suradnji s imateljima, vlasnicima kulturnih dobara pa tako i sa Zagrebačkom nadbiskupijom i redovima čiji su samostani oštećeni, ali i drugim vjerskim zajednicama, detaljno popisali štetu. Kompletna ta šteta uključena je u prijavu koju smo radili prema Fondu solidarnosti i sve aktivnosti koje smo poduzimali, a tu u prvom redu mislim na hitne sanacije, dakle, osiguranja crkava. To su zgrade velikog volumena gdje su uglavnom jako oštećeni svodovi. Sve je rađeno u suradnji i jedan veliki dio tih troškova ćemo podmiriti iz sredstava Fonda za solidarnost. Zakonski okvir je nama u prvom redu bio potreban da bismo našli modalitet pomoći privatnim vlasnicima stambenih zgrada. Što se tiče javnih zgrada i kulturne baštine, tu su sasvim dovoljni postojeći zakoni i tu smo se u startu odredili da idemo prema cjelovitoj obnovi. Započeli smo niz aktivnosti. U velikoj mjeri već se radi i na projektnoj dokumentaciji. Zato je u kontekstu Zakona bilo manje riječi o crkvama, samostanima ili javnim prostorima, muzejima, bolnicama, školama jer ti će se objekti obnavljati neovisno o Zakonu. Zakon je zapravo mišljen u prvom redu da bi se postavio zakonski temelj u kojem će država pokazujući solidarnost na pravičan način pomoći građanima sufinancirajući njihovu privatnu imovinu, vodeći računa da javni interes proizlazi iz toga, da su to zgrade koje moraju biti sigurne za one koji u njima žive, ali moraju biti sigurne i za one koji uz njih prolaze, za promet, za tkivo grada, posebno kada govorimo o Donjem i Gornjem gradu, odnosno uskom centru Zagreba. Zapravo, to je ono što će biti predmet Zakona i program mjera koji će se donijeti i Fond koji će u tome sudjelovati u prvom redu bavit će se obnovom tog tipa zgrada. Mi smo već započeli proces pripreme. Za pojedine spomenike, poput zagrebačke katedrale, crkve sv. Katarine ili Franjevačkog samostana na Kaptolu, trebat će, nažalost, godine, ako ne i desetljeća za obnovu. Ono što je naš prioritet, i što se nadam da ćemo uspjeti financirati iz sredstava koje smo kao Vlada već uspjeli prikupiti iz Fonda solidarnosti, bit će učvršćenje, žurna statička sanacija, posebno učvršćivanje svodova. Osim što nam je prioritet obnoviti ta kulturna dobra, prioritet je i da se vjernici mogu što prije vratiti i da te crkve mogu preuzeti svoju funkciju. Na takav način ćemo planirati faznu obnovu i nadam se da ćemo u tome biti uspješni. Znanje imamo. Obnavljali smo, nažalost, i nakon Domovinskog rata, ali i nekih drugih potresa, vrijednu kulturnu baštinu. Imamo stručnjake, imamo metodologiju, a zahvaljujući našem članstvu u EU kroz Fond solidarnosti, ali i sredstva koja će nam biti na raspolaganju u sljedećoj financijskoj perspektivi, imat ćemo i veliki financijski doprinos. Znamo da smo nakon Domovinskog rata najveći dio baštine obnovili sami, a sad će se ipak pokazati ta europska solidarnost i moći ćemo računati s puno većim sredstvima nego što bi ih mogao osigurati hrvatski proračun.

Neposredno prije zagrebačkog potresa javnosti je predstavljen veliki projekt Ministarstva kulture “e-Kultura – Digitalizacija kulturne baštine”. Riječ je o važnom i velikom projektu pa možete li nam ukratko reći o čemu se radi?

Taj projekt u ovoj svojoj prvoj fazi obuhvaća postavljanje nacionalne infrastrukture za digitalizaciju, pohranu i prezentaciju tako digitalizirane kulturne baštine. Odnosi se na arhive, knjižnice, muzeje i filmsku, odnosno audiovizualnu baštinu. Mi smo u ovoj financijskoj perspektivi osigurali 80 milijuna kuna, od toga 40 milijuna ide baš Ministarstvu kulture i našim partnerima koji će nabavljati opremu i započeti s procesom digitalizacije. Mi se nadamo da ćemo u sljedećoj financijskoj perspektivi taj projekt na tako postavljenoj infrastrukturi dodatno razviti i uključiti puno veći broj partnera. Projekt se odnosi na kulturnu baštinu koja se nalazi u javnim muzejima, arhivima i knjižnicama. S obzirom na predradnje koje je Ministarstvo kulture napravilo donošenjem novih zakona o arhivima, knjižnicama i muzejima, gdje smo arhive, knjižnice i muzeje vjerskih zajednica prepoznali kao dio sustava javnih muzeja, otvorit će se mogućnost da jako vrijednu baštinu koja se čuva, posebno u crkvenim arhivima i knjižnicama, a koju je danas jako teško održavati, uključimo u proces digitalizacije. Na takav način ta baština svjedoči o bogatstvu naše kulturne baštine, postaje dostupnija široj javnosti, ali i zainteresiranim znanstvenicima.

Ispred Vas su još četiri godine na čelu Ministarstva kulture i medija. Koji su prioriteti u novom mandatu?

Naš mandat je obilježen, kao i naši životi, ovim dvjema velikim krizama i naravno da su svi naši prioriteti prilagođeni, s jedne strane što se tiče pandemije, omogućavanju nastavka kulturnog života u tim aktivnostima i pronalaska novih načina kako ćemo osigurati umjetnicima i svim kulturnim djelatnicima da od svog rada u tim okolnostima mogu živjeti. O potresu smo govorili, naravno. U fokusu nam je obnova kulturne baštine. Od ukupno procijenjenih 11 milijardi eura štete sedam milijardi se odnosi na kulturno-povijesnu cjelinu i pojedinačne spomenike kulture. Dakle, to su ogromna sredstva. Ali što se tiče samog Ministarstva kulture i medija, uz reformu medijskog zakonodavstva, koju smo spominjali, slijedi i završetak izrade normativnog okvira. Donijet ćemo novi Zakon o kazalištima i novi zakon o financiranju kulture i o umjetnicima. Ambicija je da 2022. godine predložimo novi Zakon o kulturnoj baštini.  Ovaj zakon koji imamo sada datira iz 1999., imao je preko 15 izmjena i dopuna i mislimo da ga treba prilagoditi novom okviru. Paralelno s tim, mi sada programiramo sljedeću financijsku perspektivu. U ovoj kultura i kulturna baština nisu bili dovoljno  dobro pozicionirani i mi se pripremamo na način da kroz sedmogodišnje razdoblje kroz operativne programe uložimo značajna sredstva i u energetsku obnovu kulturnih ustanova, njihovu prilagodbu osobama s invaliditetom. Ambicija nam je da sve naše knjižnice, kazališta, muzeji postanu dostupni i osobama s invaliditetom, da ulažemo u kulturne i kreativne industrije, da ulažemo, naravno, u kulturnu baštinu i njezino ekonomsko korištenje bilo kroz turizam ili neke druge oblike i, naravno, da nastavimo s financiranjem putem europskog socijalnog fonda. Taj nam je program pokazao kako povezujemo kulturu i ulogu kulture kao važnog elementa ukupne društvene usluge i društvenih vrijednosti koje se stvaraju. Kroz te programe pomažemo onima koji tradicionalno ne participiraju u kulturi, tako da im omogućimo financiranje i neku ambiciozniju participaciju.

Vi ste osoba koja je cijeli svoj život vezana uz kulturu, kao ministrica morate skrbiti o cijelom kulturnom sektoru, no koji je Vama osobno segment kulture najbliži i najdraži?

Sigurno da je to glazba jer sam po svom prvom obrazovanju akademska violinistica, profesorica violine. Ne bavim se s tim, završila sam nakon toga i Filozofski fakultet, komparativnu književnost, a diplomski je bio na teatrologiji. Tako da mogu reći da sam posebno vezana uz glazbu, a dijelom i uz kazalište, ali naravno cijeli život pratim kulturu. Svi poslovi koje sam u svojoj karijeri radila bili su vezani uz kulturu. Pratim, naravno, i sva druga područja, ali ono što je mene kao osobu obilježilo, to je sasvim sigurno glazba i to glazbeno obrazovanje, studij na Muzičkoj akademiji je nešto što mi je ugradilo i poseban senzibilitet i prema umjetnicima i prema umjetnosti.

Koja je posljednja knjiga hrvatskoga autora koju ste pročitali?

Ove godine, moram priznati, nisam uzela hrvatske autore na godišnji odmor. Uzela sam neke jako kvalitetne prijedove, a posljednje od hrvatskih autora? Pročitala sam još jednom Karakaša i roman Ivane Šojat Ezan. Kako se prije mjesec dana dogodio iznenadni odlazak akademika Tonka Maroevića, onda sam počela čitati poeziju, neke knjige koje su mi bile pri ruci, sjećajući se i Tonka i nekih drugih naših pjesnika.

Koja je posljednja predstava koju ste pogledali?

Ovo ljeto uspjela sam vidjeti Grižulu na Dubrovačkim ljetnim igrama u režiji Saše Božića i Petre Hrašćanec. jako dobra predstava. Nešto sam uspjela vidjeti i na Splitskom ljetu. Nisam, nažalost, na festivalima bila onoliko koliko sam željela. Na otvaranju Pulskog filmskog festivala pogledala sam novi film A. Štake “Mare”, a evo pred nama je sad otvaranje sezone. Drago mi je da sva naša kazališta planiraju premijere. Vidjet ćemo u kojim okolnostima ćemo ih uspjeti realizirati.

I poruka za kraj za slušatelje HKR-a?

Neka nastave dolaziti na koncerte, neka animiraju i svoje prijatelje i članove obitelji. Mi smo sve poduzeli da boravak u prostorima kulture bude siguran i svi se mogu sigurno osjećati dok se držimo preporuka. Na takav način mislim da pomažemo i doprinosimo i generalnom stanju duha, a i svakim participiranjem u nekom kulturnom događaju oplemenjujemo sebe kao osobu.