P. Stjepan Fridl u ponedjeljak 7. rujna obilježio je velikih pedeset godina redovništva, a 12. rujna mu je sedamdeseti rođendan. Uz te krasne obljetnice, ovaj mjesec proslavlja i 20 godina, kako kaže on sam te slušatelji i djelatnici, u jednoj velikoj i posebnoj obitelji – Radio Mariji.

Idem u vojsku i bit ću pop!”

“Možda riječ, dvije kako sam uopće krenuo putem svećeništva. Jedini sam iz tog slavonskog dijela u Đurđenovcu, Beljevina koji sam prvi imao mladu misu od kada postoji župa Đurđenovac. Bogu hvala nakon mene imamo 5 novih svećenika. Pošao sam u sjemenište na Šalatu s namjerom da postanem vanjski svećenik. Vrlo zanimljivo, tri mjeseca prije mature pozvali su me u vojsku. Zamolio sam ih da mi dopuste još tri mjeseca da mogu maturirati. Oni su mi u Našicama rekli ako potpišem da neću biti pop dat će mi i mogućnost da polažem maturu. Ja sam u mladenačkom stilu, pun ideala i prkosa, rekao: Idem u vojsku i bit ću pop!“, rekao je p. Fridl pojasnivši kako su mu nakon toga profesori dopustili da u tih par tjedana prije odlaska u vojsku završi razred, a matura mu je ostala nakon vojske.

“U vojsku sam otišao u Karlovac i moram reći da mi je u to vrijeme bilo lijepo. To je bilo vrijeme Hrvatskog proljeća, dobio sam bolje od boljega što se tiče mjesta. Nisam išao na vježbe, malo jesam gulio krumpir u kuhinji, zatim sam bio u komandnoj garnizoni i nakon toga u zubnoj ambulanti tako da sam dobio uistinu lijepo mjesto. Moram reći i da su me oficiri voljeli te nikada nije bilo u pitanju tko sam i što sam”, navodi p. Fridl te nastavlja: “Tu se sada dogodio jedan zanimljiv događaj. A to Bog dragi vodi. O Božiću 1969. godine čitao sam u Glasu Koncila tko će naslijediti mladića Izidora Bistrovića, mojeg školskog kolegu, koji je u Blažuju kod Sarajeva bio u vojsci. Prije nego je pošao kući, znajući tko je i što je, tražili su da se aktivira jer je bio desetar. On je otišao kući, došao u Zagreb, bio je isusovački kandidat, i vidio je što se sprema te je prije vojske položio zavjete kao isusovac. Zatim je otišao tamo i onda su ga ubili. U Blažuju koji je progutao mnoge kandidate i one koji su željeli biti svećenici. Bio je pokopan 3. ili 4. prosinca. Budući da je to bilo vrijeme Hrvatskog proljeća, mogli smo ići u crkvu i ja sam redovito išao na Dubovac pokojnom divnom svećeniku Radanoviću, a kod franjevaca sam isto preko tjedna išao kada sam god htio. I jednom mi je za vrijeme mise došla misao: Pa ne bi li ti mogao njega naslijediti? I tu je sada nastala borba u meni. Ja sam tu misao odbijao i govorio: Isuse ja imam slobodu, ja ću ići tamo kamo ja hoću. Tako da smo se posvađali i mjesec dana nisam išao u crkvu. Napokon sam se vratio, pustio me na miru mjesec dana i nakon toga, valjda kada sam se smirio – ponovno misao: Pa ipak pokušaj. Sjećam se da sam rekao: Pa kad si toliko dosadan – Evo idem!, s mišlju da će odustati. I to je bio trenutak kada sam odlučio ići u Družbu Isusovu”, pojašnjava p. Fridl pomalo burni početak svoga svećeničkog puta.

Čekajući operaciju, p. Fridl bio je okupan u molitvama.

Kao odgojitelj budućih svećenika na Šalati njegovi učenici bili su i biskupi. “Jednom kada sam biskupa Šaška molio uslugu, rekao mi je: Tada Vam nisam mogao reći ne, ne smijem ni sada”, navodi p. Fridl u šali.

Iako pun vedrine i duha, p. Fridl prošao je mnoge duhovne i fizičke patnje, ali kako sam smatra, ništa bez razloga. “Imao sam tešku prometnu nesreću zbog koje sam gotovo šest mjeseci bio u gipsu. Nastavio sam rad na Šalati, u gipsu sam čak i dirigirao i vodio priredbe što mi je dobro došlo zbog gimnastike”, uz osmijeh se prisjeća te navodi još jedan znakovit i divan detalj iz života: “Osobno sam poznavao s. Majku Tereziju. Bio sam njen šofer kada je bila ovdje. U moj časoslov napisala mi je cijelu stranicu posvete na besprijkornom hrvatskom jeziku. Zatim sam i za p. Gabrića, mog velikog prijatelja, također dva tjedna brinuo i vozio ga kada je imao duhovne vježbe na Šalati. On je otputovao jedan dan 1984. i ja sam idući dan nastradao. Oni oboje su to saznali i dobio sam prekrasna pisma od njih”, navodi pater te se prisjeća kako je imao dogovorenu jednu posebnu operaciju zbog te nesreće. “Pristao sam na operaciju, tvz. ekstenziju i trebali su me šest mjeseci razvlačiti, međutim kada su mi napisali pismo da se mole za mene, da neka ne idem na operaciju i da ozdravim, ja sam odustao od operacije i eto, do dana današnjega sam ostao živ.”

Poruka Majke Terezije p. Stjepanu Fridlu / Foto: Facebook Radio Marija Hrvatska

Volio je rad u sjemeništu, međutim zbog ozljede više nije mogao obavljati taj posao onako kako je mislio da je najbolje, te je zbog toga stavljen na poziciju katehete studenata u Palmotićevoj. “I tako sam 12 godina bio kateheta studenata. Neki kažu da je to bilo providonosno – počeli smo sa petnaestak studenata, a završili s 400. Uveo sam duhovne vježbe na koje se prve godine prijavilo 13, a zadnje godine 432. Tako da je to bilo jedno lijepo razdoblje, mnoge sam pripremio za brak, mnogima krstio djecu i u to vrijeme sam također obnašao službu poglavara u Palmotićevoj”, pojašnjava p. Fridl te se prisjeća i kako je među prvima predavao vjeronauk srednjoškolcima, odnosno u gimnaziji u Klaićevoj: “Kada sam maturantima rekao da sam kateheta studenata u Palmotićevoj pozvao sam ih i da kao studenti slobodno dođu. I od tih maturanata imam dva kandidata, jedna časna sestra i jedan isusovac.”

Zatim je p. Fridl 2000. godine postavljen kao glavni urednik Radio Marije. “Tada je Radio Marija imala samo frekvenciju Zagreba”, sjeća se pater. “U međuvremenu je Gospodin ponovno imao svoje planove. Bila je još jedna nesreća kada je vozač prošao kroz crveno i udario me. Tada sam polomio i donji dio kralježnice i ponovno ostao živ. Zatim sam dobio rak želuca, pa su i to izvadili. Od toga je prošlo šest i pol godina i ponovno sam ostao živ”, svjedoči p. Fridl te navodi kako je, uvjeren da je došao kraj njegova ovozemaljskoga puta, odustao i od kemoterapije, ali je ipak ostao živ. “Rekao sam Gospi: Ako me već niste uzeli gore, ako još nisam spreman za to, molim te lijepo za frekvencije i kuću, pa ću ja doći k tebi. Ja sam ostao živ i nakon samo mjesec dana, dobili smo frekvencije u Opatiji i tom području, zatim u istočnoj Slavoniji. Nije prošlo ni godinu dana i dobili smo i prekrasnu kuću na dar. Sada je uređujemo i ona će, ako Bog da, uskoro biti u funkciji s potpuno novim instrumentima.”

Osim svoga dugog i zanimljivog životnog puta, p. Fridl je podijelio s nama i sreću da ove obljetnice može podijeliti sa svojim djelatnicima i dugogodišnjim slušateljima, ali i sa cijelom obitelji Radio Marije. “Kada sam išao na operaciju, ta vijest je poslana svim postajama Radio Marije, to je ono lijepo i obiteljski, svi su urednici svojima to javili i ja sam se kupao u molitvama”, navodi p. Fridl osvrnuvši se na jedinstvo koje čini Radio Marija u svijetu. “Naša Radio Marija. Oni koji su zaista u toj obitelji, tako je i doživljavaju jer tu mogu izreći ono što osjećaju i znaju da će biti uvaženi.”

Naglasio je također kako je Gospa oduvijek njegova prijateljica. “Ja s njom razgovaram oduvijek. To me naučila pokojna majka”, naveo je pater rekavši kako ga je oduvijek pratila i slala mu znakove da ga vodi.