Konzervativac – mrežna stranica za filozofiju, teologiju i društvenu kritiku – ponudila je svojim čitateljima što bi svakako trebali pročitati u 2019. godini. Ponudili su, prema njima, devet konzervativnih knjiških naslova-uspješnica koje ovako, podosta intrigantno, u svome uvodnom dijelu najavljuju:

Kada bismo vam, drage naše konzerve, htjeli preporučiti dobro štivo, što bi to bilo? Sveto pismo, Suma teologije i Denzinger definitivno su na vrhu toga popisa, ali što osim toga treba pročitati?

Što vam preporučiti da vas učvrsti u vašoj konzervativnoj rigidnosti? Odgovor na to pitanje jest sljedeći popis: naši urednici preporučuju tri knjige (i/ili članka) koje su pročitali u 2018. godini, a koje bi i vama, poštovani čitatelji, mogle biti od intelektualne i duhovne koristi.

Prvi naslov je knjiga njemačkoga filozofa Josefa Piepera „Leisure: The Basis of Culture” u kojoj autor pokušava razjasniti koncepte dokolice i filozofskoga čina. Pojašnjava da dokolicu ne miješamo s lijenošću.

Druga preporuka je Jean-Charles Nault i njegova knjiga „The Noonday Devil: Acedia, the Unnamed Evil of Our Times”. Ovaj opat benediktinskoga samostana Saint-Wandrille de Fontenelle, kao i prethodna knjiga, pojašnjava pojam acedije ili duhovne lijenosti. Djelo je korisno duhovno štivo jer ne navodi samo njezine simptome i posljedice, već nudi i lijekove za nju.

Isusovac Luka Ilić, jedan od autora na portalu Konzervativac, preporuča još jednog svog favorita Edwarda Fesera i njegov knjigu „The last Superstition: A Reftation of the New Atheism”. Autor u svojoj knjizi pokazuje da (novo)ateistički ‘znanstveni svjetonazor’ niječe vlastite racionalne temelje kao i temelje bilo kakve moralnosti.

Drugi ‘konzervativac’ također isusovac Hrvoje Juko, trenutno na studiju u Rimu i praksi na Radio Vatikanu, preporučuje čitateljima Konzervativca isto Edwarda Fesera ali knjigu „Five Proofs of the Existence of Good”. U ovom djelu Feser predstavlja svoju dosad najdetaljniju eksplikaciju pet različitih argumenata za Božje postojanja (koje ne treba brkati s njegovom obradom Tominih pet puteva).

Po njemu je još vrijednija pažnje „Where the Conflict Really Lies. Scince, Religion, and Naturalism”. Pisca Alvina Plantinga i njegovu knjigu iščitao je dva puta u 2018. godini. Kaže Juko da je za ozbiljno filozofsko bavljenje problemom odnosa religije i znanosti ova knjiga sine qua non.

On preporuča i jedan hrvatski naslov “Ostati u Kristovoj istini. Ženidba i pričest u Katoličkoj crkvi” urednika Roberat Dodaroa iz kojeg posebno izdvaja podnaslov: “Rastava i ponovna ženidba u prvoj Crkvi: povijesna i kulturna promišljanja”.

Treći autor s ovog našeg konzervativnog portala je Ivan Knezović, student prava i ljubitelj političke filozofije, s posebnim naglaskom na antirevolucionarnu katoličku misao. Možda vam se svidi njegov izbor.

Ovaj konzervativac tipuje na hrvatski prijevod „Na putu kući” Jorisa Karla Huysmansa, zatim poziva na čitanje jedne autorice, vrlo cijenjene, Hannah Arendt i njezine knjige „The Origins of Totalitarianism” te zaključno na autora Carla Schmitta i knjigu „The Concept of the Political”.

Zadnja knjiga nudi vrhunsku analizu onoga što se ostvarilo tek desetljećima nakon što je napisana, a čitateljima, osobito pravnicima, trebalo bi biti vrlo lako primijeniti napisano na suvremeni svijet, koji je samo intenzivirao prividnu depolitizaciju kroz ideologiju ljudskih prava.

Ujedinjeni narodi (te Europska Unija) su, naime, postali (ili oduvijek bili) upravo one institucije kojih se Schmitt bojao, danas jasno vidljivo hrvatskoj javnosti kroz Istanbulsku i Marakešku deklaraciju. Stoji to u zadnjoj preporučenoj knjizi hrvatske mrežne stranice Konzervativac.