Rođen je u selu Migalovci, a ranu mladost proveo je u Eminovcima kraj Požege u kojima se danas nalazi ulica s njegovim imenom. U Požegi je završio osnovnu školu, a potom i srednju nakon čega je stekao zvanje strojarskog tehničara. Već 1990. godine Zoran je shvatio da je njegova Domovina u opasnosti i zajedno sa skupinom mladića iz požeškog kraja odlazi u Zagreb gdje pristupa MUP-u Republike Hrvatske. Toga se prisjetio njegov prijatelj i suborac i Jedinice za posebne zadatke „Rakitje“, Josip Širić:

„Među nama je bio jedan mladić Gruber Zoran koji je došao sa mnom iz Požege. Bio je iz miješanog braka, otac mu je bio Srbin, a majka Hrvatica. Sjećam se kad je ispunjavao upitnik pri prijavi u MUP, on se izjasnio jadan kao Jugoslaven. Tako je čovjek napisao i neki su onda mislili da je doušnik. Ja sam njima rekao da on je došao s nama i da on želi stvarat hrvatsku državu. Ubrzo je stekao povjerenje svih, a osobito zapovjednika. On je toliko puta to kasnije i dokazivao. U Vukovaru smo se razišli, ja sam otišao na teren u Ilok, a on u Vukovar. Mogao je izaći iz Vukovara, to moram napomenuti, no nije želio. Želio je ostat do kraja i na kraju je ondje i ubijen.“

Grubi, kako su ga nazivali suborci, u Vukovar je stigao sa skupinom „Tigrova“ pod zapovjedništvom Zlatka Horvata 7. kolovoza 1991. godine. Prije toga već je stekao iskustvo u prvim bitkama Domovinskog rata – u Pakracu i na Plitvicama, kada je poginuo prvi hrvatski branitelj Josip Jović. „Tigrovi“ su svojim dolaskom u Vukovar osnažili crtu obrane Borova Naselja prema Borovu Selu. Svojim prisustvom ohrabrivali su domaće branitelje, a kada je počela bitka za Vukovar jurili su tamo gdje je najviše gorilo. Zoranova odgovornost, kao zapovjednika voda, osobito je porasla kada je u rujnu zapovjednik Horvat poginuo. Područje koje su „Tigrovi“ pokrivali protezalo se od Trpinjske ceste preko Ličke, Nove i Stare Banijske do Borovske ceste odnosno punkta Slon. 

Upravo je ondje početkom studenog 1991. ranjen Zoran Gruber, snajperski hitac pogodio ga je u rame. Nakon pružene prve pomoći odveden je u pričuvnu bolnicu u Borovo Commerce, ali zbog težine ozljede, suborci su ga prebacili do vukovarske bolnice. Ondje je dočekao i pad grada. Ubrzo potom Zoranu se gubi svaki trag. Tek godinama kasnije obitelj je saznala za strašnu sudbinu koju je doživio. Zajedno sa skupinom ranjenika i djelatnika bolnice, odveden je na Ovčaru gdje je mučen i ubijen. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su i identificirani u studenom 1998. godine.

Borna Marinić – HKR – Hrvatski katolički radio/Foto: Josip Ninković

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.