Preobraženje (Mk 9, 2–13; Lk 9, 28–36)

Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost.

I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: ‘Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.’

Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!’ Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: ‘Ustanite, ne bojte se!’ Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.

Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: ‘Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.’ (Mt 17, 1-9).

Rafael, Isusovo preobraženje 1518.-1520. / Foto: Wikimedia Commons

Arheolozi izraelske agencije za antikvitete u suradnji s fakultetom Kinneret otrkili su ostatke crkve stare 1300 godina u selu Kfar Kama u sjevernom Izraelu. Istražitelji su utvrdili, piše Medievalists.net, da je moguće kako je ovaj veliki kompleks zapravo bio samostan.

Ovo otkriće pokazatelj je važnosti kršćanskoga naselja u Bizantskom periodu u blizini gore Tabor, odnosno planine koja je religijski vrlo važna jer se smatra mjestom Isusova preobraženja.