Današnji blagdan usko je vezan uz početke karmelićanskog reda. Brdo Karmel nalazi se u Izraelu, uz obale Sredozemnog mora. Na njemu se od davnina nalazilo svetište. Ipak, najpoznatije je po starozavjetnom proroku Iliji. Ondje je provodio život samoće i molitve u pećini uz, po njemu nazvano, vrelo žive vode. Prvi su kršćani, nadahnuti primjerom proroka, od početaka naseljavala i okolicu Karmela, a poslije i samo brdo.

U križarska vremena na Karmelu je živjela skupina pustinjaka, koji su život provodili po pravilu koje im je dao jeruzalemski patrijarh Albert. Oni su zapravo prvi karmelićani. Jednome od njih, Šimunu Stocku, prvome poglavaru karmelićana, početkom 13. stoljeća na Karmelu se ukazala Majka Božja i dala mu škapular, znak odanosti Bogu i zaštitu od nagle i iznenadne smrti.

Škapular je izvorno dio gornje odjeće koju nose neki redovnici, pa i karmelićani, i sličan je dugoj pregači koja se proteže od vrata do poda, ispred i iza redovničkog habita. Kasniji karmelski škapular, koji i redovnici i vjernici laici, sastoji se od dva komada konopca na koji su, s prednje i stražnje strane, pričvršćene religiozne slike. Škapular se nosi kao poseban znak Marijine nazočnosti i pomoći. Karmel predstavlja sliku Božje nazočnosti, koja se posredno ostvaruje preko Blažene Djevice. Bog na nositelje škapulara preko Marije izlijeva obilje svojih milosti.