Često vidimo mnoge redovnike i redovnice po gradu u određenoj odjeći po kojoj ih prepoznajemo, odnosno u habitu. Zašto ih nose?

Portal Aleteia navodi kako su se habiti razvili s vremenom te su uvijek bili vanjski znak posvećenosti Bogu. Sv. Ivan Pavao II. je potvrdio tu svrhu u apostolskoj pobudnici “Vita consecrata” rekavši kako je habit znak posvećenosti, siromaštva i pripadnosti određenoj redovničkoj obitelji. Također je istakuo kako se pridružuje očevima sinode u preporuci da posvećeni muškarci i žene nose pripadajući habit, prikladan vremenu i prostoru.

Prema mnogim tradicijima, izgled habita je objavljen putem osobne objave. Dominikanci u Nashvilleu rekli su kako postoje zapisi bl. Jordana Saskog da se Djevica Marija osobno objavila bl. Reginaldu kako bi ga ozdravila, a pritom mu je objavila i ključan dio dominikanskog habita – škapular. Iako je primaran habit bila tradicionalna tunika, praksa se promijenila nakon Reginaldovog viđenja te je pridodan bijeli platneni škapular koji je od tada obilježio dominikanski habit.

Trebaju se pobrinuti da se njihovi pripadnici dostojanstveno i jednostavno oblače u skladu s njihovim pozivom.

Dok su se izgledi habita mijenjali s vremenom, bit je jednostavna i upečatljiva. Kako navodi sv. Ivan Pavao II., tamo gdje postoje opravdani razlozi u njihovom apostolatu, posvećeni ljudi u skladu s normama mogu se oblačiti na jednostavan i skroman način s prikladnim simbolom koji će učiniti njihovu posvećenost prepoznatljivom. Također objašnjava kako oni redovi koji od osnutka ili prema svojim konstitucijama nemaju specifičan habit trebaju se pobrinuti da se njihovi pripadnici dostojanstveno i jednostavno oblače u skladu s njihovim pozivom.

Zbog ovoga ne postoji samo jedna vrsta habita, već mnoštvo njih koji predstavljaju tisuće redovničkih zajednica diljem svijeta.