U razgovoru s glavnom urednicom Sanjom Pehar podijelio je iskustvo dva desetljeća dugog djelovanja u misijama u Africi, usporedio je tamošnje marijansko svetište Kibeho i Međugorje, govorio o plodovima Međugorja te o važnosti mira i blagdana Božića.

Kod župljana osjetimo radost i zahvalnost zbog Vašega dolaska u Međugorje i poslanja koje Vam je Sveti Otac povjerio. Kako se Vi osjećate ovdje u Međugorju?

Na ovo pitanje odgovaram jednakom radošću. Doista sam vrlo sretan što sam ovdje. Tu sam već drugi put. Prošle godine imao sam poslanje posebnog izaslanika Svetoga Oca kako bih ispitao opće stanje, a sada sam ovdje kao stalni apostolski vizitator, a to je velika razlika jer sam sada ovdje stalno i trebam upoznati ne samo situaciju i naše ovdašnje probleme nego zajedno sa suradnicima naći rješenja.

Što nam Božić poručuje?

To je izvanredno bogata poruka i ja bih naglasio poruku mira. Anđeli koji su pastirima najavili rođenje Gospodinovo rekli su da donose mir svim ljudima dobre volje.

Nadbiskupe, Vi ste liječnik, redovnik palotinac, misionar- sve je to zasigurno obilježilo i oplemenilo Vaš život. U Africi ste proveli 21 godinu. Možete li to iskustvo misija podijeliti danas s nama?

To je teško izreći u nekoliko rečenica. To je prije svega iskustvo različitih kultura koje sam upoznao u Africi, u Europi, u drugim zemljama. Veći dio svećeničkoga života proveo sam izvan svoje domovine, izvan svoje zemlje. Mogao bih na tu temu reći dvije konstatacije.

Prvo, ljudska narav je posvuda ista. Kao ljudska bića, svi smo slični. Ono što nas razlikuje je kultura u pozitivnom i u negativnom smislu. Svaka kultura ima pozitivne, konstruktivne elemente koji su u službi razvoja ljudske osobe, ali može sadržavati i elemente koji uništavaju čovjeka.

Živimo, dakle, u punini svoju ljudsku narav i pozitivne karakteristike svoje kulture!

Bili ste apostolski vizitator u Ruandi. Možete li usporediti tamošnje svetište Kibeho i Međugorje?

Da, ima mnogo sličnih elemenata. Događanja su počela 1981. Gospa je u Kibehu željela upozoriti ljude na ono što je imalo doći i što se pokazalo poslije kao genocid. To je poslanje Kraljice mira koje je na neki način nastavak fatimskih ukazanja. Kibehu je priznato, Kibeho se razvija, to je jedino mjesto na afričkom kontinentu gdje su ukazanja priznata. Međugorska ukazanja počela su također 1981., nekoliko mjeseci prije Kibeha, i pokazalo se da je i to bilo u perspektivi rata do kojega je poslije došlo u tadašnjoj Jugoslaviji.

U Međugorju se razvija pobožnost Kraljici mira, i tu nalazimo sličnosti s ukazanjima u Fatimi. Naziv Kraljica mira u Lauretanske litanije unio je papa Benedikt XV. godine 1917., što znači u godini fatimskih ukazanja, tijekom Prvoga svjetskoga rata i u godini sovjetske revolucije. Vidimo kako je Bog prisutan u ljudskoj povijesti i On nam šalje Gospu da nam bude blizu.

Stvarnost svetišta jako je bitna u današnjem svijetu tako da je papa Franjo prebacio brigu za svetišta s Kongregacije za kler na Kongregaciju za evangelizaciju. Ostvaruje li se nova evangelizacija u Međugorju?

Nema sumnje. Ovdje živimo novu evangelizaciju. Marijanska pobožnost koja se ovdje razvija vrlo je dinamična. Ovo je vrijeme i mjesto obraćenja.

Ovdje čovjek otkriva Božje postojanje u vlastitom životu i Božju želju da bude prisutan u ljudskom srcu, i sve to u društvu koje je laicizirano, koje živi kao da Bog ne postoji. Sva marijanska svetišta to čine.

Nakon višemjesečnog boravka u Međugorju, što biste istaknuli kao najvažnije plodove Međugorja?

To su plodovi dubokog obraćenja. Mislim da je najzreliji i najvažniji plod fenomen obraćenja kroz i preko ispovijesti, sakramenta mira i pomirenja. Od svega što se ovdje događa, to je najvažniji element.

Razgovor s apostolskim vizitatorom Hoserom u cijelosti pročitajte OVDJE.