“Maestro”, kako su ga svi zvali, skladao je glazbu za 500 filmova, od čega sedam za svoga sunarodnjaka Leonea, kojeg je upoznao još u osnovnoj školi, preminuo je u Rimu od posljedica pada u kojem je slomio bedrenu kost, javlja Hina.

Morricone, koji je rođen i cijeli je život proveo u Rimu, prvog je Oscara osvojio tek 2016. za glazbu u filmu “Mrska osmorka” Quentina Tarantina, velikog poklonika špageti vesterna.

Prethodno je bio nominiran pet puta – za filmove “Misija” Roland Joffea, “Nedodirljive” Briana de Palme i “Malenu” Giuseppe Tornatorea.

Počasnog Oscara dobio je devet godina prije autorskog. Uručio mu ga je, naravno, Clint Eastwood, koji je glumio u prva tri filma u kojima su od 1964. do 1966. surađivali Morricone i Leone (‘Za šaku dolara’, ‘Za dolar više’,’Dobar, loš, zao’).

“Ta glazba je bila ključna, jer su moji filmovi praktično nijemi filmovi. Malo je dijaloga i glazba naglašava akciju i osjećaje zapravo i više od riječi”, kazao je Leone prije smrti 1989. “Tjerao sam ga da sklada i prije nego što je počelo snimanje, on je zapravo bio dio scenarija”.

Morricone se često fokusirao na samo jedan instrument, poput trube u “Dobar, loš, zao”, usne harmonike Charlesa Bronsona u “Bilo jednom na zapadu” ili oboe koja odzvanja u pozadini “Misije”.

Maestro je volio i zvuk električne gitare, harfe i često svoju glazbu obogaćivao i crkvenim zvonima, zvižducima, zavijanjem kojota i pjevom ptica, kucanjem satova i pucnjavom.

“Sve vrste zvukova mogu se koristiti za prijenos emocija. Glazba je sastavljena od zvukova stvarnosti”, rekao je jednom.

Nije volio termin “špageti vestern” i naglašavao je da njegov rad u tom žanru samo djelić njegove karijere. A to je očito jer njegov briljantan opus uključuje suradnje, među ostalima, s redateljima Bernardom Bertoluccijem, Johnom Carpenterom, Williamom Friedkinom, Brianom De Palmom, Pedrom Almodovarom, Francom Zeffirellijem, Mikeom Nicholsom i Warrenom Beattyjem.

O Enniu Morriconeu

Ennio Morricone rođen je u studenome 1928. u Vječnome Gradu. Diskretan i skroman, rijetko je napuštao svoj dom pokraj Kapitola. Otac Mario bio je trubač i truba je bila prvi instrument koji je Enio svirao.

Leonea je upoznao kad im je bilo osam godina, iako se kasnije neće sresti punih dvadeset goodina. Pohađao je konzervatorij Santa Cecilia Conservatory, gdje je studirao u klasi poznatoga talijanskog skladatelja Goffreda Petrassija.

Skladao je glazbu za radio drame i svirao u orkestru specijaliziranom za filmsku muziku. “Većina tih skladbi bila je ružna i uvijek sam vjerovao da može bolje od toga”, kazao je u intervjuu 2001.

“Poslije Drugoga svjetskog rata, talijanska filmska industrija jako se razvijala, ali ti novi realistični filmovi nisu imali dobru glazbu. Meni je trebao novac i mislio sam kako bi bilo sjajno raditi na filmu”.

Počeo je s redateljem Lucianom Salceom, a nedugo nakon toga angažirao ga je Leone. U prvim filmovima potpisivali su se kao Bob Robertson i Dan Savio kako bi uvjerili talijanske gledatelje, koji nisu bili oduševljeni talijanskim vesternima, da se radio o autentičnom holivudskom proizvodu.

“Postupno, s vremenom, on kao redatelj i ja kao skladatelj zajedno smo se razvijali i po mom mišljenju dosegli vrhunac u Bilo jednom u Americi”, kazao je Morricone.

Sa suprugom Marijom imao je tri sina. Pogreb će se održati u uskome obiteljskom krugu.

“S Morriconeom odlazi dio svjetske kinematografije. Njegova poniznost i stvaralačka veličina su, i male i velike filmove na kojima je radio učinile savršenima i nezaboravnima”, kazao je talijanski producent Aurelio De Laurentiis.

Papa Franjo odlikovao Morriconea

Prošle je godine papa Franjo odlikovao Morriconea Zlatnom medaljom za “izvanredan umjetnički rad na području glazbe, univerzalnom jeziku mira, solidarnosti i duhovnosti”, javlja Catholic News Agency.

Naime, Morricone je skladao glazbu za film “Misija” koji govori o jezuitskim misionarima u 18. stoljeću u Južnoj Americi, s Robertom De Nirom i Jeremyjem Ironsom u glavnim ulogama. Film je pobjednik filmskog festivala u Cannesu 1986. i dobitnik Oscara za najbolju snimku.

U razgovoru za National Catholic Register 2013. godine Morricone je govorio o vezi vjere i umjetnosti:

“Ne mislim o vjeri dok nešto skladam. Glazba je apstraktna umjetnost. Ali naravno, kad skladam religioznu glazbu, onda tome pridonosi vjera.”

Morricone je skladao glazbu za film “Karol – čovjek koji je postao papa”.

Morricone je na poziv rimskih isusovaca, u povodu 200. obljetnice obnove Družbe Isusove skladao i djelo „Missa pro papa Francisco“ 2015. godine.

Uoči premijere te mise, Morricone u društvu supruge se susreo s papom Franjom.

“Nemojte pomisliti da plačem kad god mi se za to ukaže prilike, ali plakao sam dvaput – kada sam gledao ‘Misiju’ i kad sam upoznao Papu”, poručio je nakon susreta s papom Franjom.