Nadbiskup Fulton Sheen umro je 1979., u 84. godini života. Svoju veliku tajnu otkrio je tijekom intervjua na televiziji dva mjeseca prije smrti. “Vaša ekscelencijo”, započeo je voditelj, “inspirirali ste milijune ljudi diljem svijeta. A što je s Vama? Tko je Vas inspirirao? Je li to bio Papa?”

Nadbiskup Fulton J. Sheen / Facebook

Nakon nekoliko trenutaka, nadbiskup Sheen je odgovorio: “Ne, nije to bio ni papa, ni itko od kardinala, biskupa, svećenika. Osoba koja me inspirirala bila je mala desetogodišnja djevojčica”. Tada je nadbiskup ispričao priču o maloj Li. Objasnio je kako ga je ljubav tog malog djeteta prema Euharistiji tako impresionirala da je obećao Gospodinu da će svaki dan, sve do svoje smrti, jedan sat dnevno provesti u molitvi i klanjanju pred Presvetim Sakramentom, podsjeća stranica nikolinanakic.com.

Tko je bila Li?

U svibnju 1953. godine, kad je Li primila prvu svetu pričest, u svom je srcu zamolila Isusa: “Uvijek mi daj taj svakodnevni kruh tako da moja duša uzmogne živjeti i biti zdrava!” Od tada je Li svakodnevno primala svetu pričest. Ona je poprilično bila svjesna činjenice da je “zločesti ljudi” (bezbožni komunisti) mogu u bilo koje vrijeme spriječiti da prima Krista. Zato je žarko molila da se to nikada ne dogodi. Nikada neće zaboraviti dan kad je milicija pročešljala cijelo selo. Sve stanovnike koje su pronašli nagurali su u omalenu crkvu. Kapetan je izvikivao pogrdnim riječima neku novu vrstu “propovijedi”, ismijavajući misionare. Potom je gromoglasno naredio vojnicima da pucaju u tabernakul. Istoga je časa cijela zajednica zaustavila dah i pojačala intenzitet svojih molitava.

Presveti Oltarski Sakrament / foto: Cathopic.com

Kapetan se okrenuo mnoštvu i zavikao: “Da vidim kako se vaš Krist može sam obraniti – evo što ja mislim o vašoj ‘Stvarnoj Prisutnosti’ – vatikanskom triku za eksploatiranje ljudi!” Izrekavši to, zgrabio je ciborij i bacio sve hostije na pod. Zaprepašteni vjernici klonili su se njegova pogleda i gušili svoje krikove. Mala Li se sledila od užasa. “O ne, pogledajte što se dogodilo Kruhu!”

Njezino bezazleno i pravedno srce krvarilo je za hostijama rasutima po podu.”Hoće li itko pomoći Isusu?” pitala se zaprepaštena.

Kapetan je nastavio s uvredama, prekidajući svoje bogohuljenje samo da bi se iz dubine grla cerekao. Li je tiho plakala. “A sada svi van!” vrištao je kapetan, “i jao onome tko se usudi vratiti u ovaj brlog praznovjerja! Taj će meni odgovarati!” Crkva se brzo ispraznila. Ali, osim anđela koji su uvijek prisutni u klanjanju Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, tamo je bio još jedan svjedok, koji nije propustio niti jedan trenutak te drame. Bio je to svećenik, otac Luka iz Misije stranaca. Mjesec dana ranije, predvidjevši da će selo biti zauzeto, župljani su ga sakrili u malu udubinu u koru, odakle je mogao vidjeti cijelu crkvu. Molio je i jako trpio što nije mogao priteći Isusu u obranu. Jedna njegova kriva kretnja bila bi dovoljna da svi župljani koji su ga sakrili budu uhićeni zbog izdaje.

Dijete pred Presvetim

Uskoro je škripanje prekinulo tešku tišinu u crkvi. Polako i nježno, otvorila su se vrata. Bila je to Li! Prilazila je oltaru svojim sićušnim koracima. Otac Luka je zadrhtao. Mogla je svakog trena biti ubijena! U nemogućnosti da s njom komunicira, mogao ju je samo promatrati i moliti sve svece na Nebu da čuvaju to dijete.

Djevojčica se na tren u tišini poklonila, baš kao što ju je poučila sestra Eufrazija. Znala je da mora pripremiti svoje srce prije nego li primi Isusa. Sklopljenih ruku, šaptala je tajanstvenu molitvu svom milom Isusu – tako zlostavljanom i napuštenom.

Otac Luka je promatrao kako se spustila na ruke i koljena i kako je jezikom uzela jednu od hostija. Ostala je na koljenima, zatvorenih očiju i u sebi se srela sa svojim Nebeskim Prijateljem. Ocu Luki se svaka sekunda činila kao prava vječnost. Bojao se najgorega. Kad bi barem mogao razgovarati s njom! No dijete je uskoro izašlo isto onako tiho kako je ušlo, ali gotovo poskakujući.

Ciborij / foto: Cathopic.com

Komunistička brigada pretraživala je cijelo selo i okolicu. Ta vrsta terora često se događala u “Novoj Kini”. Seljaci se nisu usuđivali ni pomaknuti. Skriveni u svojim nastambama od bambusa, nisu znali što ih čeka u budućnosti i hoće li doživjeti sutrašnji dan. Pa ipak, svakog se jutra naša mala Li prišuljala kako bi u crkvi pronašla Živi Kruh. Ponavljajući isti scenarij od prethodnog dana, svaki put bi jezikom uzela jednu hostiju i tiho nestala. Otac Luka se čudio: “Zašto ih ne uzme sve odjednom?” Znao je koliko ima hostija: točno 32! “Zar ona ne zna da ih može pokupiti nekoliko odjednom?”, pitao se.

Ne, ona to nije znala. Sestra Eufrazija je bila vrlo jasna po tom pitanju. “Jedna hostija dnevno je dovoljna. I nikada ne dodirujte hostiju. Mi je primamo na jezik!” Djevojčica je savršeno slijedila upute.

Vrhunac drame

Jednoga je dana ostala još samo jedna hostija. U zoru je dijete požurilo u crkvu, kao i obično, i približilo se oltaru. Kleknula je da se pomoli vrlo blizu hostije. Otac Luka je morao prigušiti jauk kad je ugledao vojnika kako stoji na vratima, uperivši pušku prema djetetu. Začuo se jedan pucanj praćen grohotom. Dijete se istog časa srušilo. Otac Luka je pomislio da je mrtva, ali ne! Promatrao ju je kako se bori i puže po podu da bi došla do hostije. Vidio je kako je uzima jezikom. Potom se njeno tijelo zgrčilo nekoliko puta prije nego li se konačno smirilo. Mala Li je umrla – ali tek kad je spasila sve hostije.

Neka nas postupak ovog svetog djeteta nadahne na promišljanje o tome uzimamo li Tijelo Kristovo zdravo za gotovo te uzimamo li ga na način na koji Kralj to zaslužuje? Desetogodišnja malena mučenica to je dobro znala. Možemo li mi isto to reći i za sebe? I zašto nas je desetogodišnja kineska djevojčica poučila u toj mjeri da pred njenim herojskim činom možemo samo zašutjeti?

Upravo je to dijete stajalo iza brojnih obraćenja! Sa svoja 32 herojska posjeta Isusu u bijeloj hostiji prosutom po podu, otvorila je put nadbiskupu i njegovom vodstvu milijuna ljudi u klanjanju pred Presvetim Sakramentom. U pozadini pravog procvata mnogih posvećenja, zavjeta i zvanja, bila je mala kineska mučenica. Sljedeći put kad ćete se spremiti primiti malenu bijelu hostiju, sjetite se mršave hrabre djevojčice na hladnom podu srušene crkve – i vaš odnos prema svetom više nikada neće biti isti.