U najnovijem videu rubrike “Večernje misli” fra Josip Vlašić, kako je objavio i na svom Facebook profilu, govori o srednjim životnim godinama.

“Kažu da više manje svi ljudi kroz nju prođu. Naravno, ne svi na isti način. Malo sam iščitavao što su o tome drugi rekli. Anselm Gruen u jednoj svojoj knjizi donosi nauk Ivana Taulera iz 14. stoljeća i C. G. Junga iz 20. stoljeća.” Fra Josip naveo je u videu kako je kao student prvi put uzeo u ruke knjigu Anselma Gruena o krizi srednjih godina, međutim ona mu tada nije puno govorila, ali nedavno ju je ponovno pročitao i sada mu je ipak bliža. Naglasio je da su krize općenito dio našeg života i da, iako nam se na prvu ne čine vrlo ugodne, one su zapravo dobra stvar za naš rast.

Koji je smisao svega? Zašto sam umoran?

“Postave neke upitnike nad nas život i dovedu nas do novih odgovora koji mogu biti veliko osvježenje u našem životu. Kroz krizu srednje životne dobi gotovo svatko prođe, ali možda je ne dožive svi u potpunosti. Možda nisu svjesni da je to bila velika kriza u njihovom životu. Budući da svatko od nas živi na svoj način tako su i ti oblici krize srednje životne dobi različiti” istaknuo je fra Josip pojasnivši da se ta kriza događa oko četrdesete godine, odnosno sredine života pojedinca kada ljudski život zapravo počinje ići “nizbrdo”, odnosno svome kraju.

“Sve se mijenja. Tjelesne snage počinju pomalo slabiti i psihičke sposobnosti postaju drugačije. Možda sam ostvario osnovne ciljeve i snove za koje sam živio i sada je sve pod upitnikom. U tim godinama postavljam si pitanje što sam radio, kako sam i s kim živio, što sam postigao u svome životu, i zapravo koji je smisao svega toga? Zašto sam umoran? Kriza srednjih godina zapravo je kriza smisla”, napomenuo je fra Josip rekavši da to ne mora biti nešto negativno, već prilika za prosuđivanje vlastita života i za razlučivanje što nam je u životu zapravo važno.

“Ta kriza čovjeka počinje iznutra. To je jedan proces ili faza našeg života koja nam može donijeti toliko dobra. Često se događa suprotno i ljudi u srednjim godinama dožive brodolom života”, rekao je fra Josip istaknuvši da ljudi u tim godinama često izlaze iz brakova, mijenjaju svoj životni poziv ili izgore na poslu.

Fra Josip, pojasnivši što se zapravo događa tijekom te krize, spomenuo se Ivana Taulera koji krizu srednje životne dobi doživljava kao duhovnu krizu i trenutak kada se čovjek zapravo odvaja od sebe i posve se predaje Bogu. Čovjek se u ovim vremenima susreće s tjeskobom te ponekad pokušava pobjeći od vlastite nutrine te se usmjerava na vanjštinu, ponekad bježi u formalizam, primjerice vjerski formalizam ili puki aktivizam. Na taj način čovjek bježi od Boga, “ne želi dopustiti Bogu da ga dovede do njega samoga, do dna svoje duše, do svoga pravoga ja (…) taj nemir može biti i djelo Duha Svetoga”, naveo je fra Josip istaknuvši kako čovjek treba iskoristiti tu krizu da napusti kruta načela i sve ono što stoji između njega i Boga, da upozna dno svoje duše. “Prema Tauleru kriza srednje životne dobi sjajna je za spoznaju, ali ona može biti bolna jer suočava čovjeka, ne samo s uspjesima i vrlinama, već i s promašajima, razočaranjima i manama”, napominje fra Josip te ističe kako je potrebno srušiti sve kule oholosti samodopadnosti i prestati sam sebi biti bog, već se potpuno predati pravome Bogu i njega staviti u središte svoga života.

Fra Josip spominje i pristu poznatog psihologa Carla Gustava Junga koji smatra da je cilj razvoja čovjeka da postane individua i cjelovita osoba, a to se događa kroz dva razdoblja njegova života. Prvo razdoblje Jung opisuje kao ekspanziju, ono se događa u prvoj polovici čovjekova života kada živi na van i oblikuje se tako što se zapravo dokazuje drugima. Zatim negdje između 35 i 45 godine života čovjek ulazi u drugo razdoblje, introverziju kada se čovjek mora okrenut prema sebi kako po postao cjelovita osoba. Na međama tih dvaju razdoblja zapravo se događa kriza. “Ono što smo u mladosti pronalazili u vanjskom svijetu, sada moramo pronaći u svojoj nutrini.

Još jedan problem koji Jung spominje, a s kojim se čovjek teško nosi jest problem smrti. “Stav prema smrti važan je dio srednje životne dobi. Krivulja života neizbježno ide nizvodno i čovjek se bori s tom idejom. To ga na neki način čini bolesnim. Jung kaže da je potrebno da se čovjek sprijatelji sa svojom smrću. Ostaje živ samo onaj koji zna kako umrijeti”, istaknuo je fra Josip napomenuvši Jungov zaključak kako nijedan od njegovih pacijenata nije uspio u potpunosti ozdraviti ako se nije pomirio s idejom smrti i sve dok nije ponovno ostvario odnos s Bogom.