Naše unutarnje stanje može se usporediti s vremenom koje se neprestano mijenja. Jednoga se jutra probudite i sunčevo svjetlo struji kroz vaš prozor, ptice pjevaju radosne pjesme hvale, miris proljetnog cvijeća prodire i ispunjava cijeli prostor, plavo nebo i blagi povjetarac uzdižu vaše srce. Čini vam se kao da s lica svakoga čovjeka zrači pobjednički osmijeh. I onda pomislite – to je slika Neba.

Zatim sljedećega dana potpuna suprotnost: sivo i mutno jutro, sunce posve skriveno iza oblaka. Čini se kao da hladni zimski zrak prodire u cijelo vaše biće. Tamni oblaci lebde nad vama spremni zaogrnuti vas svojom tmurnom hladnoćom. Prelazeći ulicu, automobil ispred vas naglo zakoči, a bijesni vozač visoko podiže šaku kako bi vas obavijestio o svojim osjećajima! Svi se užurbano bave svojim svakodnevnim aktivnostima, ne obazirući se na činjenicu da i vi postoje. Sve je sivo, tmurno, hladno, prohladno, sirovo i okrutno, tužno i pusto, prenosi portal Catholic Exchange. 

Neka Riječ Božja bude vaša svjetlost, podrška i snaga!

Sviđalo se nama to ili ne, neprestano se suočavamo s obje stvarnosti, u ovom ili onom obliku. Biti čovjek znači stalno biti izložen stvarnosti utjehe i suhoće. Jedna od najjasnijih očitovanja suhoće je kušnja malodušnosti. Sveti Ignacije Lojolski u svojim Duhovnim vježbama ovako je definirao suhoću:

“Duhovnom suhoćom nazivam sve ono što je protivno trećem pravilu, kao što je zamračenost duše, uzburkanost u njoj, pobude na niske i zemaljske stvari, nemir uslijed različitih uzrujavanja i napasti što nas potiče na nepouzdanje, bez nade, bez ljubavi, gdje se sva duša osjeća lijenom, mlakom, žalosnom i kao rastavljenom od Stvoritelja i svoga Gospodina. Kao što se, naime, utjeha protivi suhoći, tako su i misli što se rađaju iz utjehe protivne mislima koje dolaze od suhoće” (Duhovne vježbe. Četvrto pravilo. O duhovnoj suhoći).

Svrha je ovoga teksta pomoći nam da pobijedimo stvarnost suhoće u našim životima, tj. pomoći nam da se ne prepustimo malodušnosti. Uronite u ovih deset ohrabrujućih biblijskih odlomaka kada vam se čini da se oblaci spuštaju, kiša bjesni protiv vas i osjećate se kao da ste u dugom, mračnom i vlažnom tunelu iz kojeg nema izlaza! Nikada ne zaboravite: uz Božju pomoć, koja je svemoćna, možemo izaći iz svih tužnih i očajnih situacija. Neka Riječ Božja bude vaša svjetlost, podrška i snaga!

1. Psalam Gospodin – Pastir dobri (Ps 23)

Meditativno i smireno čitajte Psalam 23 jednom, dvaput ili onoliko puta koliko želite, počevši s riječima: “Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam”. Gospodin će donijeti svjetlo u vašu tamu!

2. “I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta” (Mt 28,20)

To su bile posljednje Isusove riječi na zemlji prije nego što je uzašao na nebo i sjedio s desne strane Boga Oca. U stanju malodušnosti se prečesto osjećamo usamljeno – kao da nikoga nema tu za mene, kao da nikoga ne zanimam. No, to nije tako! Gospodin je obećao da će biti s nama uvijek, čak i do svršetka svijeta!

3. “Ne bojte se!” (Mt 28,10)

Isus uvijek iznova podsjeća apostole i nas da se ne bojimo, već da vjerujemo i njemu damo svoje povjerenje. Pored ove tri Isusove utješne riječi, pet je riječi koje je Isus rekao svetoj Faustini da napiše na slici Milosrdnog Isusa: “Isuse, uzdam se u tebe”. Neka vas Gospodin oslobađa svih vaših strahova dok potpuno ne povjerujete u njegovu ljubav, prisutnost i prijateljstvo.

4. “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako” (Mt 11, 28–30)

Meditativno ponovite ove riječi i teret vaše tuge, težina vašeg križa, mrak vaše samoće i suhoće raspršit će se poput oblaka koji isparava na suncu.

5. “Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?” (Rim 8,31)

Ove riječi imaju moć ublažiti najteže križeve iz jednoga jednostavnog razloga ­– Gospodin upravlja svijetom i može raditi sve što želi. Sve što Gospodin čini uvijek je za našu dobrobit, za naš duhovni rast i za spasenje naše besmrtne duše.

6. “Ta Bogu ništa nije nemoguće!” (Lk 1,37)

Ove je riječi Blaženoj Djevici Mariji uputio anđeo Gabriel, govoreći o djevičanskom začeću Isusa u Marijinoj utrobi. Uronjeni u gusti oblak suhoće, osjećamo se izgubljeno i kao da nas ništa ne može izvući iz toga stanja. Upravo suprotno! Riječ nas Božja podsjeća da Bogu apsolutno ništa nije nemoguće. On može pomaknuti najviše planine naše malodušnosti i suhoće u djeliću sekunde ako mu vjerujemo.

7. “Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas” (1Pt 5,7)

I ove nam riječi nude beskonačnu utjehu i snagu. Gospodin nas poziva da mu predamo sav teret malodušnosti koji nas opterećuje. Predajte sve Gospodinu i on će riješiti najsloženije situacije.

8. “Posla me da navijestim oslobođenje sužnjevima” (usp. Iz 61,1)

Isus je isti ovaj odlomak citirao na početku svoga propovijedanja (Lk 4,18). U stanju suhoće i malodušnosti mogli bismo se osjećati kao da smo vezani i okovani – kao da smo rob naše unutarnje tame. Isus, Spasitelj, Otkupitelj, Osloboditelj, došao je uništiti naše unutarnje ropstvo, a to je često naša malodušnost.

9. “Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati” (Mt 6,31–33)

Naša suhoća i malodušnost najčešće proizlaze iz nedostatka povjerenja u Boga te beskorisnih i nepotrebnih briga. Ove utješne i izazovne Isusove riječi mogu nas vratiti na pravi put pouzdanja u njegovu providnost.

10. “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” (Lk 1,28)

Riječi Zdravomarije koje je Mariji uputio anđeo Gabriel mogu biti snažno oružje u mračnim noćima i olujama koje proživljavamo. Molite Mariju polako i s povjerenjem jer je ona život, slast i ufanje naše (Zdravo Kraljice). Ona će nam priteći u pomoć i smjestiti nas u Presveto Srce Isusovo – našu pravu istinu i utočište u svim našim nevoljama i najdubljim suhoćama.