Srce se u Starome zavjetu spominje više od 800 puta, a u Novome zavjetu 150 puta. Srce je tjelesni organ, ali i najintimnija dubina ljudskoga bića. Ono nije samo sjedište naših emocija, srce je i izvor izbora našega intelekta i naše volje. To je razlog zašto nam Bog “naređuje” da ljubimo “svim srcem”. Ali što to zapravo znači?

Naše srce može biti razdijeljeno između velike želje da činimo dobro i naše sklonosti prema zlu. Ta je razdijeljenost izvor grijeha koji stvara sukob u najvećim dubinama čovjeka. Zato se krik onoga koji moli sastoji u tome da moli Boga za neopredijeljeno srce, baš kao što je i sam Bog jedan i nepodijeljen (Ps 86).

U simbolu Isusova ljudskoga srca otkriva se beskonačnost Božje ljubavi!

Iz srca proizlaze naše želje, misli i postupci, stoga naše srce treba biti okrenuto prema jedinome Gospodinu. Da bi naše srce bilo ujedinjeno, ne smijemo si dopustiti da upadamo u lažna rasuđivanja ili neke opsesivne ideje. To je ono što nazivamo “duhovna borba”. Čuvajući svoje oči i uši, stalno pratimo ono što vidimo i čujemo kako bismo ostali ujedinjeni s Gospodinom u svakom trenutku našega života, prenosi portal Aleteia.

Prilikom jutarnje molitve, židovi na lijevu ruku – koja je bliže srcu – i na čelo (koje simbolizira um) pričvršćuju malene kutije zvane tefilin ili filakterij. Te kutije sadrže riječ Božju. Ovaj je čin popraćen molitvom: “Neka se želje naših misli i srca podvrgnu Njegovoj službi”. Ovo “pokoravanje” Bogu jedino je sredstvo u oslobođenju od ropstva grijeha. Ono nam omogućuje da zakoračimo prema pravome Izlasku – bijegu od samih sebe – kako bismo krenuli prema zemlji slobode koju ćemo pronaći u Bogu.

Isusovo srce kuca unutar njegova euharistijskog Tijela!

Krist je u potpunosti živio slobodu Božjega djeteta: nije imao druge volje osim volje Božje, ni druge želje nego ljubiti Boga i živjeti po njegovim zapovijedima. Zbog toga možemo razumjeti zašto cijela povijest svemira teži prema Kristovu srcu. Tu otkrivamo onu bezgraničnu ljubav koju je imao prema svome nebeskom Ocu, a kojom je On ljubio svakoga od nas. U simbolu Isusova ljudskoga srca otkriva se beskonačnost Božje ljubavi. Isusovo srce nas također vodi u onu “ludu ljubav” o kojoj je govorila sveta Terezija Avilska.

Neke tradicije za Pedesetnicu uzimaju trenutak kada je Kristovo srce bilo probodeno kopljem. Upravo je u tome trenutku svijetu poslan Duh Sveti.  Duh Sveti nam je darovan kako bi stvorio “novo srce” u nama – sinovsko srce po srcu Jedinorođenoga Sina Božjeg. Isusovo srce kuca unutar njegova euharistijskog Tijela. Hostija kao domaćin od sada postaje prijestolje božanske milosti i mjesto vječne Pedesetnice. Euharistija je “škola slobode” koja nas uči jeziku srca – jeziku “dara”. Dar koji proizlazi iz Božjeg srca: Duh Sveti, dar sebe, istinska radost ljudskog srca.