Slavimo sv. Antuna Padovanskog, zaštitnika Padove, a priziva se i za pomoć kada izgubimo neku stvar. Jedan je od najčašćenijih i najpopularnijih katoličkih svetaca, te ga zato i zovu svecem svega svijeta. Sveti Antun učinio je mnoga čudesa i posjedovao nadnaravnu moć koju je primio od Boga.
Svetac u svome življenju, propovijedanju i također pisanju uvijek veliča Krista i naširoko govori o njegovoj muci i Kristu kao Kralju svega stvorenja. Neki životopisci i kritičari kažu da je to još vidljivije poslije njegova susreta sa sv. Franjom na La Verni. Naime, tada je on u Franjinim ranama vidio samoga raspetoga i proslavljenoga Krista (znamo da je Sveti Franjo na svom tijelu dobio i nosio pet rana Isusovih, zvane stigmate). Zato kada se govori o čudesima sv. Ante onda treba gledati kao i on na njegova čudesa. To ne čini sveti Ante. Sva čudesa je učinio i čini Krist preko Svetoga Ante, služeći se Svetim Antom kao svojim sredstvom, a svetac je upravo to tako i želio i radio i, drugima u svojoj poniznosti, činio.
Portal Međugorje-info donosi nekoliko manje poznatih i poznatih čudesa u kojima se Krist proslavio po svetomu Anti i sveti Ante po Kristu.
a) Svetac je došao u Rimini propovijedati, a okupljeni protivnici-heretici se nisu htjeli ušutjeti tako da su rastjerali svijet, zapravo su oni svojim propovijedanjem protiv Sveca to učinili. To je samo bio plod tadašnjega života Crkve u tom kraju. Crkve su bile prazne a moral na niskom nivou. Razočarani Antun otišao je na obalu i započeo propovijed ribama: “Čujte o vi ribe Riječ Božju što je ljudi odbijaju”. U čas su se okupile ribe i poredale naprijed manje, a iza veće s glavama van vode i slušale pozorno svečevu propovijed. Pozvao ih je da slave Boga svoga Stvoritelja kada to ne žele ljudi. Ribe su otvarale usta i kimale glavom u znak odobravanja. Tek poslije riba okupio se čitav grad i zahvalio Bogu da ih svetac nije napustio i da su imali priliku čuti njegovu riječ. Krist je progovorio u svecu.
b) Nisu se tako lako obraćali krivovjerci. Neki je Bonvillo došao svecu i rekao mu ako da ako se njegova mazga pokloni tom kruhu za koji vi držite da je Krist da će povjerovati. Antun je i to prihvatio. Ovaj je krivovjerac držao tri dana gladnu mazgu i kada se trebao susresti sa svecem i u rukama Presvetim da drugu stranu bacio za mazgu sijena. No, mazga je poklekla i ostala takva pred Presvetim. Krist je opet na djelu i preko domaćih životinja, a svetac je samo sredstvo čina.
c) Drugom zgodom je smetao velikašima zbog svoga propovijedanja. Oni su ga pozvali na objed da ga počaste, ali su stavili otrov u jelo. Svetac je to osjetio Božjim darom i namjerno je jeo s njima otrovanu hranu. Poslije su ga svi slavili i hvalili, a ovi su se obratili. Bog je uvijek sa onima koji ga ljube. A Sveto pismo kaže ako uzmu što i otrovno, ne neće im naudti (Mk 16,19).
d) Blizu samostana u Montpellieru je postojala velika baruština tako da su žabe neprestano krekećale i smetale mlade fratre u učenju. Svetac je otišao i na zadovoljstvo sviju ušutio ih da se nisu više javljale. Životinje se pokoravaju Bogu preko njegovih miljenika.
e) Na Uskrs 1225. je propovijedao u katedrali i sjetio se da ga je red u samostanu predvoditi pjevanje. Zastao je začas, pomolio se, fratri su ga vidjeli i čuli kako u koru predvodi aleluja. Bog pomaže i samome svecu u izvršavanju njegovih ovozemaljskih zadaća.
f) U Payu je susreo nevjernika odvjetnika i pozdravio ga proričući mu da će mučenički umrijeti kao vjernik. Ovaj mu se narugao i nasmijao. Za nekoliko godina je poginuo braneći vjeru među muslimanima u Maroku. I budućnost svakako pripada Bogu, a čitati je mogu samo njegovi miljenici.