Ova je pobožnost, iako manjim intenzitetom, rasla zajedno s pobožnošću Presvetom Srcu Isusovu. Posebno zaslužnim za širenje pobožnosti Srcu Marijinu smatra se sveti Ivan Eudes, francuski oratorijanac iz sedamnaestog stoljeća. On je neumorno propovijedao o Srcu Isusovu i Marijinu, kao znacima Božje ljubavi za sve ljude. Čak je i sastavio i mise i pobožnosti u njihovu čast te je Presveto Srce Marijino prvi put svečano proslavljeno 2. veljače 1648. u gradu Autunu u Francuskoj, a prva proslava Presvetog Srca Isusova bila je 20. listopada 1672. Međutim, ova je pobožnost ostala lokalnog karaktera sve do 19. stoljeća, kada su se zbila ukazanja Katarini Labourè. Ona je načinila Čudotvornu medaljicu, a kasnije je u Parizu osnovana i Družba Prečistog Srca Marijina. Od tada se pobožnost Srcu Marijinu proširila cijelim svijetom.

I ukazanja u Fatimi učinila su mnogo za njezinu popularizaciju. Dok pobožnost Srcu Isusovu stavlja naglasak na Njegovo božansko Srce koje je prepuno ljubavi za cijeli svijet, ali je odbačeno ili zanemareno, pobožnost Srcu Marijinu naglašava njezinu ljubav prema Isusu i Bogu. Štovanje njezina Prečistoga Srca stoga nije samo sebi ciljem, nego nas vodi i pruža uzor kako mi trebamo voljeti Boga. Činjenica da je Njezino srce čisto, bezgrešno, znači da je ona jedina samo ljudska osoba sposobna voljeti Boga onako kako bi Ga se trebalo voljeti. Častiti Marijino Prečisto Srce znači zapravo častiti Mariju kao Majku Božju, priznavati njezinu izvanrednu svetost i neizmjernu ljubav kojom je kao majka ljubila Isusa.