Danas je sv. Elizabeta iz Schönaua, benediktinka. Rođena je 1129. godine u plemićkoj obitelji u Bonnu. S 12 godina roditelji su je dali u benediktinski samostan na odgoj, a njoj se tamo toliko svidjelo da je i sama poželjela postati redovnicom. Deset godina nakon što je položila redovničke zavjete, postala je magistra u samostanu. Preboljela je tešku bolest u kojoj je mnogo trpjela, pa je kao nagradu od Boga dobila mistična iskustva i viđenja.

Na nagovor brata Egberta, svoja je viđenja opisala u tri Knjige viđenja. Te su se Knjige viđenja raširile, posebice u srednjem vijeku. Mnogi su rukopisi o tim knjigama očuvani sve do danas. Napisala je i Knjigu Božjih putova. U djelu Viđenja o uskrsnuću Blažene Marije Djevice opisala je uznesenje Blažene Djevice na nebo. Elizabetino djelo Knjiga objava o svetoj vojsci kelnskih djevica – govori o sv. Uršuli i 11.000 djevica-mučenica. To djelo nije povijesno utemeljeno, ali uvelike je pridonijelo proširenju legende o zaštitnici grada Koelna, sv. Uršuli i djevicama mučenicama.

Elizabeta je kao mističarka bila bitno obilježena pobožnošću Srcu Isusovu. Bila je iscrpljena teškom bolešću koju je preboljela, ali se nikad nije posve oporavila, a i spisateljski i drugi rad u benediktinskom samostanu prilično ju je iscrpljivao. Stoga ne čudi podatak da je umrla u 35. godini života. Bilo je to 18. lipnja 1164. godine u samostanu u Schönau.

Jeronimov martirologij danas spominje svete rimske mučenike Marka i Marcelijana. Prema legendi, dvojica mučenika bili su braća. Zbog vjere ih je uhvatio i zatvorio prefekt Kromacije te predao sucu. Najprije su im dali priliku da se predomisle i odstupe od kršćanske vjere. Na otpad od vjere nagovarali su ih čak i njihovi roditelji i prijatelji, ali se nisu dali nagovoriti. U vjeri ih je hrabrio sveti Sebastijan, a za đakone ih je zaredio papa Gajo. Predstojnik Fabijan stavio ih je na okrutne muke, a potom su ubijeni. Prema jednoj predaji, relikvije su im prenesene u Soissons, gdje se časte u bazilici sv. Medarda.