Unatoč raspoloživim sredstvima za upoznavanje poput mrežnih mjesta za pronalaženje partnera, društvene kontakte i župne zajednice, čini se da su neki ljudi predodređeni za celibat. Malo po malo postaju umorni i obeshrabreni perspektivom da nikada neće pronaći svoju pravu ljubav. Pitanje koje im prije ili kasnije padne na pamet glasi: „Želi li Bog da živim u celibat?“
Bog ne određuje ni jednoj određenoj osobi da živi u celibatu ili da se vjenča. Bog nas nije stvorio da budemo strojevi. Dao nam je slobodnu volju, a s njom i zadivljujuću moć razvijanja naših osobnosti. Zapravo je prava ljudska drama slobodna volja za činjenjem dobra ili zla, donosi Aleteia.
Na kraju svog života svaka osoba može reći: „Sam/a sam oblikovao/la svoj život. Nikad nisam bio/la marioneta kojom manipulira svemoćni Bog.”
Bog u svojoj dobroti prati svaku osobu koji god put ona odabrala, ne podrivajući njihovu slobodnu volju.
No, zašto neki ljudi ostaju samci usprkos svim svojim naporima? Sanjaju o osnivanju obitelji i izlascima na sastanke. Oni se usrdno mole Bogu da pošalje nekoga na ljubav. Zašto se čini da su svi njihovi napori uzaludni?
Sljedeća su pitanja namijenjena osobi koja je sama da dublje shvati svoju situaciju. Osoba koja želi pronaći svoju srodnu dušu mora postaviti nekoliko jednostavnih, ali neugodnih pitanja.
Jesam li sam/a parcijalno odgovoran/a za svoju situaciju? Čekam li da mi Bog pošalje supruga ili suprugu?
Bojim li se zapravo živjeti s nekim? Želim li zaista biti u paru?
Bojim li se otvoriti ljudima? Ljudi vole one kojima se dive, ali kako se mogu diviti nekome koga ne poznaju? Ako se bojim otvoriti im se, kako će me upoznati?
I na kraju, jesam li ciljao/la previsoko, tražeći savršenstvo koje ne postoji?