Čak i danas postoje ljudi koji čine dobro u tišini, ne tražeći pritom središte pozornosti. Tijekom ove pandemije koronavirusa mnogi su umrli, čak i relativno mladi radnici. To je oduzelo njihovim obiteljima temeljnu emocionalnu i ekonomsku potporu.
Udovica s troje djece
Među onima koji su umrli je 54-godišnji talijanski mehaničar Erminio Misiani, koji je umro 25. ožujka, ostavivši iza sebe suprugu Michelu Arlati i troje djece u dobi od 20, 16 i 14 godina. Tijekom prvih dana žalosti, Michela primila je mnoge geste solidarnosti od svojih susjeda i prijatelja u njihovom gradu Monza e Brianza koji se nalazi blizu Milana na sjeveru Italije, u kojem obitelj živi, donosi portal Aleteia.
Michela je za talijanske novine istaknula:
“Ne postoje riječi kojima bi se zahvalili cijeloj zajednici za sve dobro što su učinili za nas. Nadam se da će i sve ostale obitelji koje su se našle u našoj situaciji također dobiti sve što smo i mi dobili.”
Velika gesta ljudske dobrote
Velika gesta ljudske dobrote prošla je u tišini, zaklonjena diskrecijskom odlukom glavnih junaka i uznemirenim vijestima o mnogobrojnim smrtima koje je prouzročio Covid-19. Michela je, unatoč svojoj tuzi, odmah obavijestila tvrtku za koju je njen suprug radio od 1980-ih, Lei Tsu (talijansku tekstilnu kompaniju, nazvana po kineskoj carici koja je povezana s proizvodnjom svile), da je Erminio umro.
Sljedećeg jutra ju je kontaktirao poslodavac njezinog supruga Benedetta, koji upravlja tekstilnom tvrtkom sa svojim bratom i sestrom Cecilijom i Pietrom Terragnijem. Nazvao ju je da joj kaže da će joj, ako je zainteresirana, rado ponuditi posao u toj tvrtki. Bila je to odluka koju su donijeli kao obitelj, uključujući oca Marca, koji i dalje pomno prate tvrtku koju je izgradio.
Pietro je ovako objasnio njihovu odluku nakon smrti supruga u ožujku:
“Činilo nam se normalnim. Mislim da bi svatko u takvoj situaciji učinio isto. Svi se poznajemo i pomažemo jedni drugima … Već smo poznavali Erminiovu ženu i nismo se ustručavali. Formalizirali smo ugovor i u narednih nekoliko tjedana ona će početi s radom.”
To je jednostavna gesta velikodušnosti koja će ovoj udovici, slomljenoj tugom zbog iznenadnog gubitka supruga, omogućiti da gleda u budućnost s više nade i više mira za sebe i svoju djecu.
“Teško je na adekvatan način izraziti zahvalnost cijeloj zajednici: od naše obitelji do naših prijatelja te cijele zajednice. Ne znamo zaslužujemo li sve ovo.”
Michela je započela s radom u Lei Tsu 1. lipnja. Njene osjećaje možemo samo zamisliti dok poduzima prve korake na mjestima u kojima je zemaljski utjecaj njenog voljenog Erminio još uvijek prisutan i živ.