Boga se oslovljava kao dobar pastir od Knjige Postanka te je Stari zavjet pun usporedaba Boga i pastira.
Slika Isusa kao dobrog pastira je raširena u kršćanskoj kulturi, a tu su sliku prihvatili najraniji kršćani na temelju njegovih riječi “Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce” (Iv 10, 11).
Međutim, slika Boga kao dobrog pastira nije nova pojava. Stari zavjet je pun usporedaba Boga kao dobrog pastira, prenosi portal Aleteia.
Primjerice, kada je Izrael blagoslovio svoje sinove, Boga spominje kao pastira: “Bog, čijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas“ (Post 48, 15).
Foto: Cathopic
Izraelce bi se također uspoređivalo sa stadom, pogotovo kada bi išli pogrešnim putem. “Neka Jahve, Bog duhova u svakom tijelu, postavi čovjeka nad ovom zajednicom koji će pred njom izlaziti; koji će pred njom stupati; koji će je izvoditi i uvoditi tako da Jahvina zajednica ne bude kao stado što nema pastira“ (Br 27, 16-17). “Tada Mihej odgovori: ‘Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: `Nemaju više gospodara, neka se u miru kući vrate'” (1 Kr 22, 17).
Bog je čak izabrao pastira Davida da bih vodio njegov narod kao kralj. Uzimajući to u obzir, nije ni čudo što su Psalmi (koji su često pripisani kralju David), puni pastirskih simbola. “Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva“ (Ps 95, 7).
Mnogi su proroci također govorili o Bogu kao pastiru koji hrani, vodi i štiti svoje stado. “Gle, Gospod Jahve dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada. Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju i brižljivo njeguje dojilice“ (Iz 40, 10 – 11).
Ono što nam ove riječi govore jest da nas Bog ljubi s nježnošću jednog pastira koji pazi na svoje stado. Ne želi da nijedan od ovaca propadne te će pretražiti čitav svijet za tu jednu ovcu koja se udaljila od onih 99. Ono je uistinu prekrasna slika, slika čovjeka kao ovca koju Isus stavlja na svoja ramena i nosi na zelenije pašnjake, nad kojom su razmatrali i Židovi i kršćani od najranijih vremena.