Požeški biskup mons. Antun Škvorčević se u homiliji osvrnuo na liturgijska čitanja i njihovu povezanost s današnjom obljetnicom vojno-redarstvene akcije “Bljesak”. “Današnje dvije prigode: 25. obljetnica Bljeska i 1. svibnja, spomendan sv. Josipa Radnika, potiču nas da se zaustavimo na jednoj Isusovoj tvrdnji te promotrimo kako je upravo otajstvo umiranja poveznica između otajstva Tijela i Kruha. O Otajstvu je riječ.”

“Draga braćo i sestre, susrećemo se s dvostrukim izazovom”, poručio je. “Koliko puta treba umrijeti da bismo pripremili kruh? A koliko puta moramo umrijeti da bismo postali kruh? Da bismo dobili kruh valja posijati zrno pšenice. Ono mora umrijeti kako bi isklijalo, rasla stabiljka i donijela plod bogatiji od zrna bačenog u zemlju. Tim putem dobiveno zrnje pšenice potrebno je zatim samljeti i pretvoriti u brašno, što je neke vrste njihovo umiranje. Zatim ga valja umijesiti u tijesto i staviti na vatru da se ispeče. Opet određeno umiranje. Kruh pak nema smisla ako ga ne potrošimo, ne pojedemo, a to znači ponovno umiranje po kojem on prelazi u moć od koje živimo.

Podsjetio nas je na otajstvo. ‘Ako pšenično zrne pavši na zemlju ne umre, ostaje samo. Ako li umre, donosi obilan rod. Tko ljubi svoj život na ovome svijetu izgubit će ga, a tko mrzi svoj život na ovome svijetu sačuvat će ga za život vječni'”.

Koliko li umiranja da bi života bilo. Sva navedena umiranja svjedoče o smrti koja nije nestanak, nego put pobjede života. U Isusovoj muci i smrti tijelu položenom za nas, On je postao kruhom za život svijeta. Ostvario se božanski paradoks pobjede života po umiranju. Podsjetio nas je na otajstvo. ‘Ako pšenično zrne pavši na zemlju ne umre, ostaje samo. Ako li umre, donosi obilan rod. Tko ljubi svoj život na ovome svijetu izgubit će ga, a tko mrzi svoj život na ovome svijetu sačuvat će ga za život vječni'”.

Mons. Škvorčević je rekao kako uvjereni u istinost Isusovih riječi, mnogi su kroz povijest s Tomom Blizancem odlučili: ‘Hajdemo da i mi umremo s nijme’. Naglasio je kako su hrvatski branitelji svjedočili kako su za životno načelo usvojili ‘zakonitost pšeničnog zrna’ koji umire da bi bilo života.

“Naša hrvatska sloboda nahranjena je braniteljskom žrtvom ljubavi te joj dugujemo zahvalnost. Činimo to na najbolji način kad u svetoj misi njihovu žrtvu združujemo s Isusovom pobjedničkom smrću i tako pronalazimo utjehu za patnje i boli koji je njihov odlazak s ovoga svijeta prouzročio roditeljima i drugima koji ih vole”, kazao je mons. Škvorčević. “Dragi vjernici, usred rasprave o kruhu Isus je izjavio: ‘Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni. Nju će vam dati Sin Čovječji’. U tom obećanju prepoznajemo dar euharistijskog kruha, lijek besmrtnosti”.

Samo oni koji su se u to vrijeme hranili nepropadljivom hranom nesebičnosti, spremnim na različite načine za druge umirati, donijeli su slobodu i dostojanstvo svima.

Požeški biskup se također osvrnuo i na prvo čitanje iz Djela apostolskih, koji se tumači u novoj dimenziji na temelju navedenih Isusovih riječi. “Sv. Luka nam predstavlja židova imenom Savao, koji se hranio propadljivim kruhom mržnje i sve svoje snage upotrijebio za progon i ubijanje onih koje je smatrao svojim neprijateljima. Uložio je život u besmisao. Njegovo sljepilo srca svladalo je svijetlo koje ga je oborilo na putu u Damask u namjeri da uhvati protivnike i pobije. To svijetlo bio je sam Isus Krist, u kojem je prepoznao svoje dostojanstvo, izliječio sebe od sljepila mržnje i postao gorljivi Isusov učenik imenom Pavao. On se sav dao na navještanje Isusa Krista raspetog, kruha za život svijeta, pomažući ljudima da u njemu pronađu slobodu od sljepila zla, od zarobljenosti propadljivošću”.

“Vi ste svjedoci. U nedavnoj prošlosti, mržnja je na ovim našim prostorima bila propadljiva hrana, sljepilo mnogih srdaca spremnih na progone i ubijanje drugih kao vlastitih protivnika. Samo oni koji su se u to vrijeme hranili nepropadljivom hranom nesebičnosti, spremnim na različite načine za druge umirati, donijeli su slobodu i dostojanstvo svima. Želimo danas povjeriti Isusu Kristu našu usrdnu molitvu da nam kao Pavlu pomogne odreći se otrova sebičnosti i mržnje kao hrane srca te ohrabreni zakonitošću pšeničnog zrna i kruha živimo položenost života kao stil naših međusobnih odnosa u obitelji, u društvu među pripadnicima različitih naroda i religija. U tom se krije tajna naše konačne pobjede”.

Isus može liječiti rane prisutne u brojnim srcima

Naglasio je kako do Božje slobode u srcu dolazimo praštanjem i milosrđem u Isusu Kristu. Zaključio je homiliju kazavši da Isus može liječiti rane prisutne u brojnim srcima građana Okučana koji su bili protjerani iz banjolučkoga kraja.

“Još se hranimo kruhom suza, no neka to ne budu suze zla, otrovane i slijepim srcem, nego suze provrele iz boli ljubavi koja prašta, pomiruje i ozdravlja. Neka za to veliko hrvatsko dobro moli s nama vjerna Isusova majka, čiji mjesec svibanj danas započinjemo i sv. Josip, čiji spomendan danas slavimo”.