Papa Franjo pozvao je katolike diljem svijeta na zajedničku molitvu krunice u Marijinu mjesecu svibnju protiv pandemije koronavirusa. O tome kako se pobožnost molitve krunice širila kroz povijest i dobivala na važnosti piše na svojim stranicama Vatican News, povezujući Petrove nasljednike i pobožnost krunice kroz različite epohe i stoljeća.

Treba se vratiti u petnaesto stoljeće do pape Siksta IV. kada je Katolička Crkva službeno odobrila molitvu krunice. Ova pobožnost vjerojatno je nastala među cistercitima tijekom dva stoljeća koja su prethodila službenoj praksi kako bi se olakšala molitva ljudima koji nisu znali ni čitati ni pisati te su uzastopce recitirali molitve i psalme, a kasnije je nastao niz od 150 “Zdravomarija”. Pozdraviti Mariju toliko puta značilo je pokloniti joj krunu ili vijenac od ruža tj. “krunicu”.

Dva stoljeća oblikovanja krunice

U 15. stoljeću krunica, koju su podržali dominikanci, poprimila je oblik meditacije nad Kristovim životom, s naizmjeničnom molitvom Očenaša i Zdravomarije. U 16. stoljeću dominikanski teolog Antonio Ghisleri, koji je kasnije postao papa Pio V., uobličio je krunicu s 15 otajstava i 7. listopada 1571. ustanovio blagdan Gospe od krunice.

Papa Ivan Pavao II. 2002. nadopunjuje krunicu s 5 novih otajstava. Tako su uz radosna, žalosna i slavna otajstva, dodana i otajstva svjetla. Između 1571. i 2002., pape se nikad nisu umorili poticati na molitvu krunice. Papa Leon XIII. potvrđuje u rujnu 1893., Enciklikom Laetitiae Sanctae, da je “u potpunosti uvjeren da će pobožnost krunice koja daje veliku duhovnu snagu uroditi obilnim plodom ne samo za pojedince, već i za cjelokupno društvo ”, pri čemu je osudio zla u zoru druge industrijske revolucije, što je povećalo neravnotežu između društvenih klasa.

Molitva u teškim trenucima

Godine 1937., u svojoj Enciklici Ingravescentibus Malis, papa Pio XI., vidjevši da stiže val nacionalsocijalizma i staljinizma, primjećuje kako “u svom ponosu” 20. stoljeće “odbacuje krunicu”, koju je “nebrojeno mnoštvo svetih ljudi različitih dobi i životnih okolnosti uvijek znalo prigrliti. ” Obraća se vjernicima tražeći od njih da mole krunicu kod kuće, “kako bi neprijatelji Božjeg imena (…) napokon bili poraženi, kako bi  bi prihvatili pokoru i vratili se na pravi put, povjeravajući se Marijinu vodstvu i zaštiti”.

Dvije godine prije početka Drugog svjetskog rata, Pio XI. je dodao: “Krunica ne služi samo za nadvladavanje neprijatelja Boga i religije, već je motiv i poticaj za prakticiranje evanđeoskih vrlina na koje krunica ukazuje i njeguje u našoj duši”.

Ivan XXIII. moli krunicu za novorođene

4. svibnja 1963., u vrijeme dok je Crkva posvećena Drugom vatikanskom saboru, papa Ivan XXIII. prima prve talijanske hodočasnike Žive krunice, tijekom čega se “Dobri Papa” susreće s brojnom bolesnom djecom: “Dragi ste nam, dragi poput zjenice oka. Prije svega ste nam dragi, jer ste prirodnom živošću svojih godina djeca koja mole”, rekao je pozdravljajući njihovu predanost da mole barem desetak krunica na dan, dodajući da je dan bez molitve poput “neba bez zvijezda, vrt bez cvijeća ”.

Ivan XXIII. i 1961. godine u dopuni apostolskog pisma Il Congresso religioso potiče na molitvu „deset Zdravomarija“ svaki dan za djecu rođenu u posljednja 24 sata prije molitve krunice, „kako bi preporučili Isusu svu djecu koja se rađaju (…) iz svih rasa noću i danju po cijeloj zemlji”.

U Enciklici Grata Recordatio iz 1959. godine Ivan XXIII. potiče na svakodnevnu molitvu, navodeći da je krunica “najizvrsniji način molitve razmatranja” koji ” ne propustimo nikada moliti u cijelosti svakog dana u godini”. Pozvao je vjernike da mole krunicu za Ekumenski sabor koji se pripremao i za sve kršćanske kreposti koje se očekuju od Crkve.

Nakon Koncila, papa Pavao VI. posvećuje apostolsku pobudnicu marijanskoj pobožnosti u kojoj predlaže neka razmišljanja za snažniji i svjesniji oporavak molitve svete krunice. Tako u Marialis Cultus naglašava: “Pored vrijednosti  elementa slavljenja i usrdne molitve, tu je i važnost još jednog bitnog elementa krunice – kontemplacije. Bez toga, krunica je tijelo bez duše i njeno recitiranje moglo bi postati mehaničko ponavljanje formula.” Pavao VI. nastavlja potom sa snažnim poticajem za “molitvu krunice u obitelji”.

Najdraža molitva Ivana Pavla II.

Sveti Ivan Pavao II., čiju duboku pobožnost prema Djevici Mariji svi dobro poznaju – Totus Tuus bilo je njegovo apostolsko geslo – tijekom 27 godina svoga pontifikata više puta je poticao na molitvu krunice. 2002. godine objavio je apostolsko pismo posvećeno upravo krunici, Rosarium Virginis Mariae. Molitva, piše Papa, “u jezgrovitosti svojih elemenata” sadrži “dubinu čitave svoje evanđeoske poruke” i iz koje “vjernik crpi obilje milosti, gotovo primajući ih iz samih ruku Otkuiteljeve Majke”. Godine 1978., dva tjedna nakon izbora za papu, Ivan Pavao II. objasnio je da je u njegovoj mladosti ova molitva, njemu najdraža, imala važno mjesto.

U tom istom Pismu Papa proglašava Godinu krunice, od listopada 2002. do listopada 2003., pozivajući vjernike na “razmatranje Kristova lica s Marijom”.

U zoru trećeg tisućljeća poljski Papa naglašava “hitnost suočavanja s određenom krizom ove molitve koja, u aktualnom povijesnom i teološkom kontekstu, riskira da nepravedno izgubi na svojoj vrijednosti, zbog čega se slabo prenosi na nove generacije“. Zabrinut zbog krize obitelji, “koju sve više potkopavaju ideološke i praktične sile razjedinjenja”, predlaže krunicu kao učinkovitu pomoć za “zaustavljanje pogubnih učinaka ove epohalne krize”.

Novo proljeće krunice

Papa Benedikt XVI. također želi oživjeti molitvu krunice: „Krunica nije neka pobožna praksa koja pripada prošlosti, kao molitva prošlih vremena o kojima razmišljamo s nostalgijom“, kaže na kraju molitve u rimskoj bazilici Svete Marije Velike, 3. svibnja 2008. „To je bez sumnje jedan od najistaknutijih znakova ljubavi koju mlađe generacije imaju prema Isusu i prema njegovoj Majci, Mariji. U današnjem razdijeljenom svijetu ova molitva nam pomaže da Krista ponovno stavimo u središte.”

Tri godine ranije, u poruci mladim katolicima u Nizozemskoj, Benedikt XVI. je napisao: “Krunica vam može pomoći da naučite umijeće molitve s Marijinom jednostavnošću i dubinom”. U svibnju 2006. Benedikt XVI. je pozvao vjernike na produbljivanje pobožnosti krunice. Rekao je to mladim supružnicima: “Molitva krunice u obitelji trenutak je duhovnog rasta pod blagim pogledom Djevice Marije”. Rekao je to i bolesnima, potičući ih da se s pouzdanjem obrate „Mariji s ovom pobožnom molitvom, kako biste joj povjerili sve svoje potrebe“.

I dalje teški trenuci

U listopadu 2018. papa Franjo je zamolio sve vjernike da mole svaki dan krunicu kako bi Djevica Marija mogla pomoći Crkvi u razdoblju koje je obilježeno “otkrivanjem seksualnih zlostavljanja, moći i savjesti od strane klera, posvećenih osoba i laika, uzrokujući nutarnje podjele.”

Danas papa Franjo obnavlja ovaj poziv uoči Marijina mjeseca kako bi “razmatrao Kristovo lice zajedno sa Marijinim srcem”. Molitva krunice „učinit će nas još sjedinjenijima kao duhovnu obitelj i pomoći će nam da prebrodimo ovu kušnju“, piše Sveti Otac obećavajući svoju molitvu onima koji najviše pate.