Što god se u životu dogodilo, nemojte dopustiti da prođe ijedan dan, a da niste bar jednom zahvalili Gospodinu i vašim voljenima, piše Aleteia. Neka to ne bude samo “hvala”, već zahvala za nešto određeno, jedna iskrena zahvala iz srca.

Učiti djecu da zahvale Gospodinu je poziv da promisle o onome što je u njihovom danu bilo dobro i lijepo: što su od toga primili i dali. Naravno, trebamo ih učiti da prepoznaju, imenuju i traže oprost za svoje grijehe, no ne smijemo zaboraviti ni drugi dio ispita savjesti, koji se sastoji od toga da prepoznajemo pozitivne stvari.

Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!

Zahvaljivanje je čin poniznosti. Reći “hvala” je prepoznati svu ljubav koju smo kroz dan primili. Zahvaliti Bogu znači prepoznati da bez njega ne možemo ništa. Djevica Marija nikada nije oklijevala kada bi hvalila Boga za sva čudesa koja je kroz nju ostvario: “Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!”

Što češće izgovaramo riječi zahvale, pronalazimo i više razloga da ih izgovaramo. Pokušajte! Jedne večeri kada se osjećate obeshrabreni, opterećeni, kada vam zaista nije do toga da zahvalite Gospodinu, pokušajte pronaći jedan mali razlog za reći “hvala”. Nakon prvog razloga, pojavit će se drugi pa treći… Kao kada počinjete gledati zvijezde jedne noći kada je nebo puno oblaka. Ako pažljivo promatrate, primijetit ćete jednu malenu zvijezdu pa još jednu… zatim nebo ipak ne izgleda tako mračno.

Zahvaljivati Bogu za naše voljene, za svo dobro koje za nas čine, oslobađa nas ogorčenosti i ljubomore. Dobro je u obiteljsku molitvu uključiti trenutak hvale u kojemu svatko zahvali Gospodinu jedan za drugog. Isto kao što je bitno da dijete prepozna ono što je dobro i lijepo u njegovom danu, još je bitnije da to prepozna u svome bratu, sestri i roditeljima.

Ne mogu iskreno reći “hvala” dok ne shvate da te riječi ne negiraju patnju

Kada djeca ili odrasli se suočavaju s patnjom, bilo to vlastitom ili tuđom, teško je zamisliti da treba Bogu zahvaliti. Ne mogu iskreno reći “hvala” dok ne shvate da te riječi ne negiraju patnju. Ono je, kao i Krist na križu, jedno djelo zahvale. Bog je kroz Isusa na križu htio iskusiti svu ljudsku bol usred tolikih zala. Ne možemo istinski zahvaljivati dok ne prođemo dolinu tame i otkrijemo da ju je naš Gospodin već prošao.

Kršćanska zahvala je duboko realna. Ne zadovoljava se s formom, već je osjetljiva na nevidljivu prisutnost Kraljevstva Božjega koje je već među nama.