U uskrsnoj emisiji “Vjera i nada” VTV-a gost je bio varaždinski biskup mons. Bože Radoš. Biskup je govorio o tri svjedoka Isusova uskrsnuća kojima se Gospodin objavio te koje je zazvao njihovim imenom.

Upravo će sveti Toma apostol biti u središtu Ivanova evanđelja na 2. Uskrsnu nedjelju. Slušat ćemo o njegova rastu u vjeri, odnosno od onog toliko poznatog izraza “nevjerni” Toma, do  snažnog ispovijedanja vjere kada pun novoga života kaže “Gospodin moj i Bog moj”.

Isusov križ kao poraz

Govoreći o apostolu Tomi, biskup je kazao kako se čini da je apostol Toma, u danima koji su uslijedili nakon Velikog tjedna i uskrsnuća, želio ostati po strani, malo izvan priče.

– Toma na svoj način doživljava Isusovu muku i patnju, jer za njega, također kao i za Mariju Magdalenu, Isusov križ znači poraz. Nakon uskrsnuća on se ne nalazi među učenicima kojima se Isus ukazuje i donosi mir na uskrsno jutro, već je negdje u svome svijetu. Je li on u svome svijetu zato što je hrabriji od drugih ili je njegova životna trauma možda dublja od traume ostalih učenika? Čini mi se da je kod Tome trauma toliko jaka i snažna da ga je odvojila od zajednice. Ali kod Tome ima još nešto što je jako simpatično. Naime, iako ne može vjerovati svjedočenju svojih prijatelja, a ne vjeruje ni onim ženama koje su javile da je grob prazan i da su susrele Isusa, on se ipak nalazi među učenicima. To je ona poveznica kojom će ga Isus povezati s učenicima i kroz koju će mu progovoriti – kazao je u emisiji varaždinski biskup.

Pokidani odnosi između Isusa i njegovih učenika su ujedno pokidani odnosi unutar zajednice učenika, dodao je biskup Radoš.

Toma postaje ‘zaražen’ virusom života

– To je bila jedna lijepa zajednica dvanaestorice učenika koje je Isus pozvao, bili su to Isusovi prijatelji kojima je priopćio sve tajne, iznio pred njih svoju dušu. Dao im je samoga sebe. A Toma se odvojio od te zajednice, jer u nju kao da je ušao ‘virus’ koji ih želi razdvojiti, koji im pravi distancu. Svatko je pobjegao nekim svojim putem da se ne bi ‘zarazio’. No, poslije uskrsnuća učenici imaju jedan ‘zarazan’ govor; žele Tomu ‘zaraziti’, ali ne više onim virusom smrti kojim su svi zaraženi na Veliki petak, nego polako šire jedan virus života. Isus je stavio u njihova pluća tako snažno disanje da ono dolazi do Tome i to ga disanje privlači – poručuje mons. Radoš.

Kako je zapisao evanđelist, susret Isusa i Tome dogodit će se ponovno u dvorani Posljednje večere, a Isus će Tomu staviti blizu sebe. Reći će mu: “Toma, pogledaj!”

– Toma će imati svoje zahtjeve, to je čovjek koji razmišlja, želi imati dokaze o vjeri. Pita se: “Kako mogu vjerovati zato što mi netko tako kaže?” Želi se sam osvjedočiti. Vjera je osobna stvar za njega. No, Isus ga poziva da pogleda ono što je želio vidjeti; pokazao mu je ruke i noge, svoje rane. To je bila Isusova osobna karta. Kristove rane su ključni podaci koje trebamo o njemu znati, znakovi Božje ljubavi, simbol da nas Bog voli do kraja. Isusov je to identitet, bez križa i rana ne možemo razumjeti uskrsnuće. Tamo gdje je stala Tomina vjera, na križu, tamo mu Bog čudesno i tajanstveno progovara svojom ljubavlju. Poziva ga da stavi svoj prst gdje su bile njegove rane. Poziva ga neka stavi otisak svog kažiprsta pa neka to bude i njegov ‘biljeg’. Kao da mu želi reći da kada će se potpisivati kao vjernik, neka se potpiše tim prstom. To će biti njegov ‘kod’, njegov znak – dodao je biskup Radoš.

Biskup Radoš: “Kada stavimo prste u Isusove rane, spremni smo vjerovati”

U nastavku razmatranja o svetom Tomi apostolu, biskup je rekao kako je probodeno Isusovo srce iz kojeg teče krv za nas simbol ljubavi. Krist poziva Tomu da stavljanjem prsta u njegove rane uđe u njegov život i rodi se kao novi čovjek. Vjera je novo rađanje, naglašava biskup.

– Toma će tada ispovjediti vjeru u Boga: “Gospodin moj i Bog moj”. Nitko tako savršeno nije ispovjedio vjeru kao Toma. I od tog trenutka, Toma gotovo da ne hoda po zemlji, on jednostavno leti. Gospodin mu je dao krila vjere da može odletjeti u daleke svjetove i najaviti Onoga tko mu je vratio vjeru. Bog nam po svome uskrsnuću želi darovati ono što ne možemo imati po sebi. Vjera je uvijek dar od Boga. Ona se prima u susretu s Onim tko je za nas umro i uskrsnuo. Kada nas on pohodi, kada simbolično stavimo svoje prste na mjesto njegovih rana i osjetimo Božju ljubav, tada smo spremni vjerovati. Meni je Toma vrlo drag. Ovaj ‘nevjerni’ treba uvijek biti pod navodnicima, jer je samo jedan dio njegova života takav. U životu svakoga od nas postoji intermezzo gdje se borimo s Bogom, gdje vjerujemo, a ne vjerujemo, gdje bismo htjeli, a ne možemo, tražimo od Gospodina dokaze da se susretnemo i da nam udahne u naša mrtva pluća novi dah – dah vjere i novoga života uskrsloga Krista – poručio je biskup Radoš razmatrajući o svetom Tomi u emisiji “Vjera i nada”.