Na prvi pogled idealna sinergija; za one kapacitete koji nedostaju u javnom sektoru, uskaču privatni osnivači; osiguravaju iste pedagoške standarde, a jedinice lokalne samouprave to košta znatno manje nego da same grade nove vrtiće i zapošljavaju ljude. Međutim, ova medalja ima dva lica.

Pozicija privatnih i vjerskih vrtića je različita u pojedinim dijelovima Republike Hrvatske, ovisno o lokalnim politikama, tj. programima javnih potreba koji definiraju iznose i načine sufinanciranja ekonomske cijene za djecu koja pohađaju ove vrtiće. Financiranje predškolskog odgoja je 99% odgovornost jedinica lokalne samouprave, pa je tako dostupnost predškolskog odgoja u direktnoj ovisnosti o razvijenosti grada ili općine koji financira program.

Zagrebački model je dobar, jer osigurava visok udio javne participacije u ekonomskoj cijeni vrtića, pa je time vrtić dostupniji roditeljima.

U Gradu Zagrebu je izdvajanje za predškolski odgoj, pa tako i za sufinanciranje djece u privatnim i vjerskim vrtićima najveće u Republici Hrvatskoj te je ovisno o prihodu po članu kućanstva. Zagrebački model je dobar, jer osigurava visok udio javne participacije u ekonomskoj cijeni vrtića, pa je time vrtić dostupniji roditeljima, ali se iznos sufinanciranja za pojedino dijete smanjuje za 60% u mjesecima kada dijete u vrtiću boravi manje od 6 dana. Tu nastaje problem u financijskom poslovanju privatnih i vjerskih vrtića, kojima prihod iz gradskog proračuna čini otprilike 60% ukupnih prihoda, a operativni troškovi (plaće, najamnine, režije) su uvijek jednaki i pad prihoda u ljetnim mjesecima dovodi do ozbiljnih minusa u poslovanju. 

U ostalim gradovima i općinama su prakse različite, a središnja država osim minimalnog financiranja obaveznog programa predškole, programa za djecu nacionalnih manjina, djecu s teškoćama i darovitu djecu iz proračuna Ministarstva znanosti i obrazovanja, ne ulaže nikakva sredstva u financiranje predškolskog odgoja. 2018. dogodio se pozitivan pomak, i to od strane Ministarstva demografije.

U okviru demografskih mjera MDOMSP je dodjeljivalo sredstva Europskog socijalnog fonda za unapređenje usluga u sustavu predškolskog odgoja, koja su u velikoj mjeri iskoristili i privatni dječji vrtići. Drugi oblik potpore je bio namijenjen gradovima i općinama za izgradnju javnih vrtića, što je povećalo dostupnost vrtića djeci u manjim i slabije razvijenim sredinama, ali ova sredstva nisu mogli koristiti privatni i vjerski vrtići. 

Dječji vrtić / Foto: dv-kosnica.hr

Privatne ustanove su u kontekstu poticanja poduzetništva u Republici Hrvatskoj odavno u nepovoljnom položaju u odnosu na ostale poduzetnike

Privatne ustanove su u kontekstu poticanja poduzetništva u Republici Hrvatskoj odavno u nepovoljnom položaju u odnosu na ostale poduzetnike koji se mogu registrirati kao trgovačka društva, obrti ili zadruge, jer su ustanove sukladno Zakonu o ustanovama pravne osobe koje posluju po neprofitnom principu. Kao takve ih klasificira i Državni zavod za statistiku, unatoč tome što su iste u obavezi vođenja profitnog računovodstva i plaćanja poreza na dobit, pri čemu ostvarenu dobit moraju reinvestirati u razvoj ustanove. Najavljenim promjenama Zakona o ustanovama će biti omogućena isplata dobiti osnivačima privatnih ustanova, što će biti pozitivan pomak, unatoč tome što vrlo malo privatnih ustanova ostvaruje znatnu dobit. Ostaje međutim problem nepostojanja mogućnosti poticanja ove vrste poduzetništva iz nacionalnih izvora, kao i iz postojećih EU izvora namijenjenih poticanju poduzetništva. Neprofitni karakter pravne osobe sam po sebi nije problem, ukoliko se organizacija prepoznaje kao poduzetnik, tj. kao organizacija koja nije dio civilnog društva niti javnog obrazovnog sektora.

S obustavom rada vrtića, Vlada je objavila mjere potpore za očuvanje radnih mjesta, na koje vrtići nisu mogli aplicirati samo zato jer su ustanove, a ne trgovačka društva.

Problem se pokazao u svoj svojoj punini nakon što je prestankom rada zbog više sile 13. ožujka ove godine po Odluci Vlade RH o obustavi izvođenja nastave u visokim učilištima, srednjim i osnovnim školama te redovnog rada ustanova predškolskog odgoja i obrazovanja i uspostavi nastave na daljinu naglo obustavljen rad većine privatnih i vjerskih vrtića, a roditelji su s pravom očekivali da ne plaćaju uslugu koju ne mogu koristiti zbog više sile. Istovremeno s obustavom rada vrtića, Vlada je objavila mjere potpore za očuvanje radnih mjesta, na koje vrtići nisu mogli aplicirati samo zato jer su ustanove, a ne trgovačka društva.

Vlasnica vrtića Košnica Križana Brkić

Kako je za Hrvatsku katoličku mrežu vlasnica vrtića Košnica Križana Brkić objasnila, zahvaljujući brzoj inicijativi koju su osnivači poduzeli, Ministarstvo rada je uvažilo činjenicu da je svim ovim ustanovama zbog krize uzrokovane virusom (a u Zagrebu još i potresom) onemogućen rad, prihod im pao za 75% te je u vrlo kratkom roku svim privatnim ustanovama omogućen pristup ovim sredstvima.

“Dobro je završilo…. Nećemo otpuštati svoje zaposlenike, jer u ovom sektoru nije prihvatljivo da djecu u vrtiću, kada se nakon ove neželjene situacije vrate, dočekaju neke druge tete”, nadodala je naša sugovornica. 

Dječji vrtić / Foto: dv-kosnica.hr

Ali nakon proživljenog straha za vlastite zaposlenike i poslovanje vrtića, ne možemo a da se ne zapitamo: kako dalje?

“Ali nakon proživljenog straha za vlastite zaposlenike i poslovanje vrtića, ne možemo a da se ne zapitamo: kako dalje? Može li se i kako dugoročno promijeniti nepovoljan položaj privatnih i vjerskih vrtića, pa i ostalih privatnih obrazovnih ustanova između tržišta te tvoraca nacionalnih i lokalnih politika? Uložili smo vlastita sredstva u razvoj i kvalitetu, zaposlili obrazovane ljude, a nismo poduzetnici? Skrbimo o djeci građana ove zemlje, prema istim pedagoškim standardima kao i javni vrtići, a nemamo nikakav utjecaj na kreiranje javnih politika? Jesmo li partneri državi i lokalnim samoupravama ili nužno zlo?”, pita se Brkić. 

Smatra kako se u javnosti stvorio mit o tome kako su privatni vrtići biznis s velikim zaradama te vjeruje kako radi korektnosti i istine treba taj mit potrebno konačno razbiti.

Želimo dugoročnu održivost, stoga kontinuirano inzistiramo na kvaliteti

“Kao osnivač privatnog vrtića koji zapošljava 25 ljudi, živim dobro i u vlastitom vrtiću radim za plaću, kao i članovi moje obitelji. Ulaganjem obiteljske imovine i podizanjem poslovnih kredita, stvorili smo kvalitetno okruženje za naš život i rad naših zaposlenika. Oni imaju plaće jednake ili čak veće od onih u javnim vrtićima, velik dio njih je od dolaska k nama zasnovao obitelj i podigao kredite za stanove….

Trenutno je pet naših odgojitelja na porodiljnom dopustu, a ukupno imamo 18 vlastite djece i 108 ‘naše’ djece upisane u vrtić. Želimo dugoročnu održivost, stoga kontinuirano inzistiramo na kvaliteti. Među prvim smo vrtićima u Hrvatskoj uveli program smjenskog rada financiran sredstvima Europskog socijalnog fonda. Roditelji su korištenjem programa smjenskog rada u prilici provesti više kvalitetnog vremena sa svojom djecom, dovodeći ih u vrtić u vrijeme kada njima odgovara, s obzirom na to rade li ujutro ili popodne”, istaknula je vlasnica vrtića Košnica Križana Brkić.

Dječji vrtić / Foto: dv-kosnica.hr

U smjenskim skupinama u vrtiću Košnica rade po četiri odgojitelja u smjenama od 6 do 21 sat.

Smatramo da je kvaliteta ono što mora biti kriterij kod odabira vrtića i zadnjih godina osjećamo da roditelji prepoznaju naše prednosti i žele upisati djecu baš u naš vrtić.

“Vrtić obogaćivanjem programa djeci omogućuje dodatne sadržaje (izleti, kazališne predstave, izložbe i muzejske radionice) i kvalitetniju stručnu skrb zapošljavanjem novih i edukacijom postojećih odgojitelja i stručnih suradnika (logoped, dodatni psiholog , pedagog). Sve ovo besplatno je roditeljima kao dodatna usluga! I ovih dana naši odgojitelji šalju djeci aktivnosti mailom, a logopedinja i psihologinja rade individualno online!

Smatramo da je kvaliteta ono što mora biti kriterij kod odabira vrtića i zadnjih godina osjećamo da roditelji prepoznaju naše prednosti i žele upisati djecu baš u naš vrtić, unatoč općem mišljenju da su privatni vrtići odabir samo onih roditelja koji nisu uspjeli dobiti mjesto u gradskim vrtićima. Ovakav pristup razvoju posla ne donosi ekstra profite, ali je dugoročno garancija da ćemo od ovoga posla moći živjeti mi i naši zaposlenici. Dokaz su mnogobrojne obitelji koje kod nas upisuju drugo i treće dijete”, naglasila je Brkić. 

No, kad se pojavila krize poput ove trenutne, vlasnici vrtića našli su se u nepovoljnoj situaciji. 

“U ovakvim kriznim situacijama osvijestimo da nismo jednaki ostalim poduzetnicima i da nam jako nedostaje zalaganje države za poticanje ove vrste poduzetništva te unapređivanje modela financiranja na lokalnoj razini, kako bismo bili otporniji na ‘potrese’ koji se događaju.  Jednako tako kao što postoje nacionalne politike poticanja poduzetništva u svim područjima, od industrije do kulture, tako i privatni poduzetnici u području obrazovanja nužno trebaju pomoć kako bi postali jači na tržištu – jer mi na tržištu jesmo, unatoč tome što ne proizvodimo robu, nego odgajamo i obrazujemo našu djecu”, zaključila je