Možda i čitav preostali život nakon svoje veće ili manje tragedije.
Tugovao i analizirao.

Našao bi društvo onih u “istoj koži” i onda razglabao s onima koji su to isto prošli kako se to dogodilo i kako su drugi mogli tako prema njima postupiti, kako sad stati na noge, kako se obraniti od takvog zla ubuduće….

Analitički sastanci nad grobom mogli bi trajati dok i sami ne budu položeni u susjednu šinu. Neiscrpna je tema kako su krvnici pogriješili u odnosu prema njima, kako je izvršena nepravda, kako je težak zločin i kako je velika povreda, kako je bolna smrt koju je doživio… plivao bi u tuzi dok se u njoj ne bi sasvim utopio. A strah prema krvniku i događajima i ljudima slične vrste rastao bi kao korov.

Društvo “analitičara” istomišljenika pomalo će u strahu da se isto opet ne bi dogodilo, prestrašeni pred krvnicima iste vrste zatvarati vrata i čak će biti i ugodno jer takvo društvo nikad te neće tjerati da izađeš iz “grobne tematike”. Možemo zajedno dovijeka plakati. Ubili su u nama i ono nama Najvrijednije. Teško nam je.

Ako dođe tko tko kaže drukčije, on je lud, nije prošao to… ne razumije, nije logičan.

Ali, srećom, tu su žene!

Ljudi u našem životu koje ne vodi matematika teških okolnosti nego ih vodi goruća ljubav, koji traže čak i kad ne očekuju Nadu. Koje Ljubav nuka protiv svake nade da ipak tu negdje mora biti…. Bog. Logika Ljubavi koja u tmini šapuće “dođi bliže… ne odustaj, ostani Mi blizu čak i ako ne ne vidiš živo, jer nikada te neću ostaviti”.

One prve čuše Radost! Kako “neprimjereno i nelogično” – u grobu se prolomi glasni ženski kliktaj!

I one “otiđoše žurno s groba”.
I onda javiše i drugima
onima koji su zatvoreni prepričavali
Gospodin nas zove – kreni naprijed!

Radosno s groba odlazi onaj koji je logikom ljubavi shvatio
logiku uskrsnuća.

Samom činjenicom što je nastupila smrt
može početi tvoja radost jer
– slijedi uskrsnuće.

Koliko god neprimjereno bilo možeš zaplesati na grobu
tvoja radost može početi kad susretneš smrt.

Gospodin je smrt trajno privezao s uskrsom.
Nema više smrt bez uskrsa.

Svaki grijeh, svako zlo, svaka smrt više nikad ne može imati zadnju riječ
može trajati samo tri dana,
a onda slijedi veličanstveni trijumf Dobra.

Grob – bol, umiranje, težina, ostavljenost, povreda, samoća, nepravda, patnja…
je mjesto gdje počinje radost
znaš što slijedi.
Aleluja!

Miči se žurno s mjesta oplakivanja.
I idi javi braći,
idemo naprijed,
žurno,
probudi onu grupu analitičara kojima ćeš poremetiti terapijske sastanke
neće im biti komotno pomaknuti se
reć’ će da ne razumiješ kolika je ta bol i tragedija i opasnost…
lud ćeš ispasti u radosti….
ipak,
pozovi ih da izađu iz grada nepravde,
sve je to teško i mučno bio samo znak za nas
da ne smijemo ostati tu ni sekunde više,
evo Ga već pred nama!
Idemo!