Naime, 9. travnja, na Veliki četvrtak, na Facebook profilu župe je vlč. Martinović objavio poruku upućenu župljanima, kojih je oko 3000. U svome pismu, osim iskrenih želja i župnih obavijesti, na duhovit način opisuje kako provodi dane, kako bi razveselio svoje čitatelje.

“Dragi moji župljani! Pred nama je još jedan Uskrs, valjda najneobičniji do sada. Neka vam je sretan i blagoslovljen.

Pisati vam teološko pismo umjesto čestitke neću. Poznat sam po dugim propovijedima pa se bojim da ne bih znao pronaći “Amen”. Uostalom, tijekom zadnjih mjesec dana dobili ste toliko uputa i obavijesti u pisanom obliku da ni sam više ne znam jesam li vam proslijedio biskupovo pismo ili račun za struju.

Situacija u kojoj jesmo teška je, priznajem, nesvakidašnja i pomalo zbunjujuća, ali naše je s time se nositi u nadi skorog završetka ovih okolnosti. Ponekad se i sam ovih dana osjećam kao Mujo na satu matematike: slušam i ne vjerujem.

Možda do sada niste ni znali da su vam svi ti ljudi u kući rodbina.

Polako nestaju stare navike, ali počinjemo upoznavati neke nove ljude: mama, tata, brat, sestra, djed, baka… Od toliko obaveza i svakidašnje žurbe možda do sada niste ni znali da su vam svi ti ljudi u kući rodbina. Sad znate. Družite se, razgovarajte, pojačajte malo osobnu i obiteljsku molitvu. Ponovno ćemo moliti zajedno. Uskoro. Dao Bog da budemo zajedno jači i pametniji nakon ovog iskustva.

Uglavnom, sve je dobro, hvala Bogu. Ja i dalje živim u Vukovaru, jedem, spavam, rastem… Svete mise imam svaki dan. Sam sebi kažem: ‘…. i s duhom tvojim’, ali nekako osjećam da ste tu. Ne bojte se, još uvijek vas ne vidim u praznoj crkvu, samo osjećam da smo zajedno u molitvi. Tek kada pogledam treću klupu, shvatim da vas nema. Prve dvije klupe su ionako uvijek prazne. I da, na kraju mise za sada si ne čitam župne obavijesti.

Orgulje su stigle nove u župnu crkvu, napokon. Super su, malo sam svirao, ali se ništa ne čuje jer upute nisam dobio na hrvatskom jeziku. Tako da ne znam još kako zvuče, ali nadam se da ćemo uskoro svi saznati.

Nije teško paziti na distancu, samo upališ kosilicu i više nema nikoga.

Trava oko crkve redovito kosimo, ‘socijalnu distancu’ držimo. Nije teško paziti na distancu, samo upališ kosilicu i više nema nikoga. Crkvu održavamo urednom i poštujemo sve ove mjere koje trebamo. Ako je to cijena našega zdravlja, ne trebamo se igrati ‘hoću-neću’. Pamet u glavu i bez panike. Sve će biti dobro.

U Bogdanovcima je isto sve u redu. Čak su mi odgovorni ljudi dali i propusnicu pa ne moram više preko njiva i ‘kukuruznog puta’ do Bogdanovaca. Oko crkve nam lavanda raste, krov na crkvi i dalje curi… ali dobro, sad nam barem ne curi po glavi.

Postavili su nam u Bogdanovcima ovih dana i oglasnu ploču blizu crkve. To je dobro jer tako ostvarujem komunikaciju sa župljanima koji se ne služe internetom. Oglasna ploča nije na ‘touch’ pa molim da prestanete prstima po staklu povećavati slova.

Vjenčanja i krštenja u župi i dalje nema. Nema za sada ni krizme ni prve pričesti. Kad prođu ove COVID-19 okolnosti onda ćemo, nadam se, slaviti sve. DO tada igrajte kod kuće FIFA-19 pro ili 20, koja vam je verzija bolja. Samo da Kinezi ne izbace poboljšanu verziju COVID-a.

Još jednom sretan i blagoslovljen Uskrs želim svima vama, vašim obiteljima i svim vjernicima. Budite radosni, Isus je uskrsnuo! Vidiom se, ako Bog da, prije nego mu ona tri kralja opet krenu na rođendanski party.

Vaš župnik”