"Via Dolorosa" novi je autorski album skladatelja Saše Miočića izašao upravo danas. Album je naslovljen prema ulici u jeruzalemskom starom gradu kojom je prošao Isus prije razapinjanja te je autorov vlastiti, visoko individualizirani doživljaj svake od postaja križnoga puta.
U izdanju zagrebačke izdavačke kuće Nota Bene Records, 3. travnja izdan je autorski album skladatelja i multiinstrumentalista Saše Miočića “Via Dolorosa” dostupan na svim digitalnim servisima diljem svijeta.
Nakon što je papa Franjo udijelio potpuni oprost i u vremenu kada po prvi put slavimo svetkovinu Uskrsa zatvoreni u svojim domovima, bez mogućnosti dijeljenja radosti i zajedništva vjere, ovo neobično vrijeme možemo oplemeniti slušajući album “Via Dolorosa”, prvijenac zadarskog skladatelja Miočića koji je inspiriran postajama križnog puta.
Via Dolorosa Saše Miočića sastoji se od četrnaest skladbi koje čine homogenu cjelinu u trajanju od 49:10 minuta. Svaka od skladbi nosi vlastiti naziv koji direktno komunicira sa skladateljevim doživljajem svake postaje križnoga puta zasebno.
Album dijeli naziv s ulicom u jeruzalemskom starom gradu kojom je, prema vjerovanju, prošao Isus prije razapinjanja te je autorov vlastiti, visoko individualizirani doživljaj svake od postaja križnoga puta. Miočićeva skladateljska inventivnost i vještina odvest će svakog radoznalog slušatelja na vlastito duhovno putovanje, a njegov autorski pečat prisutan je na svim razinama. Predstavio se kao skladatelj, izvođač, inženjer zvuka i producent.
Jedinstveni kolaž duhovne glazbe snažnog autorskog potpisa Saše Miočića
Još od 2004. kada je napisao prvu skladbu za ovaj album, Miočić je kroz život skupljao komadiće ideja i inspiracije koje bi navirale u čestim prilikama dok je razmišljao o vlastitoj duhovnosti kroz prizmu kršćanskog nauka. Niz započinje skladbom “Tango Nenormale”, prikazom osude Isusa kroz groteskni ples. Skladba “If there is Heaven” kroz lirsku temu govori o Isusovoj nadi u trenutku preuzimanja križa. “Fallen” svojom ritmičnošću sugerira korake, a zatim i Isusovu unutarnju dramu prije prvog pada. “Mother” je emotivan susret Isusa sa svojom majkom, dočaran kroz emocijama prožetu molsku melodiju koja nudi tragove snage i optimizma vjere. “Remember me” progovara o snazi, hrabrosti i slatkoći tereta Šimuna Cirenca koji, naočigled svih, pomaže nositi križ čovjeku kojeg ne poznaje. “Rita’s theme” umjesto Veronikine teme nosi kodirani osobni potpis autora, te jasno i deskriptivno prenosi poruku pruženog rupca Isusu. “Look and follow” čine kontrastni blokovi koji se naglo izmjenjuju i prate Isusa koji i drugi put pada s križa. U skladbi “Flower” klavir je Isusov glas, a motivi su njegove riječi kojima tješi jeruzalemske žene. Treći pad s križa znači da je gotovo, a predstavljen je skladbom “It is now” u kojoj violine predstavljaju tugu dok iz daljine puhači donose orijentalne zvižduke s dalekih gradskih tržnica prenapučenog Jeruzalema u kojemu su tek neki stanovnici svjesni prijelomnog povijesnog trenutka koji će se uskoro dogoditi na Golgoti. “Sad like green” skladba je iz jedne od Miočićevih predstava koje je skladao za teatar slijepih, a pratila je priče slijepih osoba koji su se prisjećali boja. Jedna od glumica prisjećala se zelene, a tuga koju je skladatelj osjetio misleći o Isusu ogoljenom pred svjetinom, podsjetila ga je na ovu davno napisanu skladbu, koju je inspirirala dirljiva priča djevojke koja se zove Dijana. “Exodus” shizofrenim početkom i sugestijom orguljskih dionica, a zatim ritmičnim protokom služi kao deskripcija pripreme odlaska Isusa na neki drugi svijet. Jedino u ovoj skladbi autor dopušta temu zla, koja se jasno čuje na početku kao priprema za metalne udarce čekićem koji jasno daju na znanje da je uskoro svemu kraj. U skladbi rekvijemskog karaktera nazvanoj “Alone”, kontemplativnim protocima harmonija razrješava se Isusova kalvarija. “Thirteen” je snažno obojena bliskoistočnim glazbenim elementima te vraća slušatelja na zemlju, u realnost jeruzalemskog naroda koji skida Isusa s križa. Tema “Finala” jednostavna je i eterična melodija s kojom se slušatelj lako identificira te odiše dostojanstvenošću, ponosom i skrušenom pobjedom.
“Via Dolorosa” jedinstveni je kolaž snažnog autorskog potpisa Saše Miočića. Podsjeća na neke od najljepših stranica filmske glazbe, no s izraženim osobnim stilom i rafiniranom orkestracijom. Snaga te glazbene deskripcije neodoljivo traži vizualnu nadogradnju, pa upravo zato sam skladatelj potpisuje i video uratke uz svaku skladbu, kojima je motiv veličanstvo prirode u kojoj se čovjek na najprirodniji način može otvoriti ka duhovnoj nutrini.
Saša Miočić (1982.) umjetnik je širokog spektra djelovanja koji svojom biografijom i stvaralaštvom priča sasvim jedinstvenu priču. Nakon što je u rodnom Zadru završio matematičku gimnaziju i violinu u Glazbenoj školi Blagoje Bersa, Miočić je osjetio snažan poriv za skladanjem i glazbenom produkcijom. Pohađao je prestižni SAE Institut u Amsterdamu gdje je stekao diplomu audio inženjera te stekao specifična znanja s područja akustike, analogne i digitalne tehnologije te tehnika rada potrebnih za završnu produkciju glazbenih materijala.
Nakon povratka u Hrvatsku, svoju glazbenu karijeru započinje kao tonski majstor u zagrebačkom kazalištu Gavella, a zatim stječe iskustvo na više različitih područja. Kao tonski majstor ostvaruje brojne suradnje s bendovima kao što su Prljavo Kazalište, Pips Chips & Videoclips, Psihomodo Pop i Daleka Obala, a paralelno podjednako intenzivno radi i kao studijski inženjer i producent u SoundCage studiju, BabyDooks Productionu, Oxygen Studios, Piece of Cake Studiju i MusicWorks Production Studiju. Uz rad u studiju, Miočić svira kao klavijaturist s Natali Dizdar, Ivanom Kindl, sestrama Husar, Dinom Dvornikom i bendovima Soul Fingers, Song Killers te Soul Shadows. Uz sve navedeno svoj glazbeni habitus upotpunjuje skladanjem glazbe za kazališe surađujući s HNK Šibenik (Fantazija), Kazalištem lutaka Zadar (Corto, Carevo novo ruho, Pinokio), Gavellom (Ilijada 2001.), kazalištem slijepih i slabovidnih Novi život (Jučer sam se sjetio plave), Tvornicom lutaka (Hrabri mornar) itd.
Saša Miočić danas živi i radi u rodnom Zadru, zaposlen je u Koncertnom uredu Zadar te ima vlastiti studio MusicWorks Production u kojem sklada i producira glazbu za brojne glazbenike i ansamble poput Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog puhačkog orkestra oružanih snaga RH, Ivanu i Mariju Husar, Ninu Badrić, grupu Boa, Bučerse, Forum, Soul Shadows, Bonofest, Uskrsfest i mnoge druge.