Kao odgovor na mnoge polemike koje se javljaju ovih dana o koronavirusu, njenog širenja i je li ona kazna za grijehe, mnogo toga možete pronaći u knjizi talijanskog liječnika Sterpellonea, koji  opisujući razne prakse i sve ostalo vezano uz medicinu na temelju biblijskih citata i ulomaka.

Među temama koje se nalaze, Sterpellone objašnjava zašto Židovi nisu smjeli jesti svinjetinu, koliko su često morali
prati ruke, koliko je dugo trajalo babinje, a koliko su dugo Izraelke dojile svoju djecu, zašto su se obrezivali i koju su plastičnu operaciju poznavali ljudi onoga vremena, što kaže Biblija o ćelavosti, koji balzam se koristio za ublažavanje hemoroida, od čega je bolovao Job, a tko se liječio muzikoterapijom…

Gledišta su to ne manje zanimljiva od onih ambijentalnih ili povijesnih.

Ulomak iz knjige pod nazivom “Kada su bolesti padale s neba”, možete pročitati ovdje:

U Bibliji su vrlo česti »medicinski« izvještaji koji se odnose na događaje koji su se odvijali tijekom dugoga razdoblja njezina pripovijedanja i na sam svakodnevni život židovskoga naroda. Gledišta su to ne manje zanimljiva od onih ambijentalnih ili povijesnih, pokazatelji su higijenskih navika, običaja i praksa savršeno uklopljenih u vez događaja koji su se zbivali od trenutka stvaranja pa do povratka Židova u domovinu. Takvi medicinski izvještaji su u stvari mnogo češći no što se na prvi pogled čini, često stavljeni u drugi plan s obzirom na osnovnu priču, no u literaturi nikada nisu sistematizirani u jedinstvenu i iscrpnu cjelinu.

Kada su bolesti dolazile s neba

Job je pogođen najgorim zlima, iako bi, zbog svoje poslovične čestitosti, trebao biti oslobođen srdžbe Gospodnje. I on i njegovi prijatelji uporno se pitaju o razlogu zla koje ga je snašlo. Uzalud si nastoje protumačiti: ako je istina da su bolesti božanska kazna za počinjene grijehe, zašto Job mora trpjeti za grijehe koje nije počinio.

I u tom traganju za tim zašto uključena je instinktivna čovjekova želja da spozna uzroke bolesti. Već je primitivni čovjek instinktivno dovodio u vezu bolesti i smrt s određenim očitim i neposrednim uzrocima: na primjer, nakon rane od neke ozljede, od ujeda neke životinje ili od neprijateljskoga oružja mogla je lako uslijediti smrt. Ali zatim se pitao zašto i kada nema tako izravnih uzroka može postati plijenom zimice i vrućice, gledati kako polako slabe vlastite snage i vlastito tijelo…
 
Primitivnom čovjeku je zatim postajalo sve očitije da se neke (zarazne) bolesti mogu prenijeti od jedne osobe na drugu izravnim dodirom, ili neizravno – dotičući njezine predmete ili njezinu odjeću. Za ostalo, budući da naravno nije raspolagao mikroskopima i radiološkim uređajima, obraćao je vlastitu pozornost prema bogovima da bi si dao neko tumačenje događaja povezanih sa zdravljem i bolešću: morala su postojati božanstva koja su jamčila zdravlje, i druga koja su slala bolesti.

Počeo je misliti da bi se preduvjeti za zdravlje trebali održati dobrim prinosima i žrtvama.

No nije se zadovoljio tako jasnom razlikom: malo-pomalo kako se razvijao njegov um, htio je ići još dalje iznad toga. I počeo je misliti da bi se preduvjeti za zdravlje trebali održati dobrim prinosima i žrtvama, inače bi se božanstva mogla uvrijediti i uskratiti svoju zaštitu: u takvu slučaju izravno bi poslala bolesti ili bi ostavila slobodan prostor “zarazama”; a njih je trebalo vješto držati na uzdi zaklinjanjima, čaranjima, vračanjima.

Velik korak učinilo je kršćanstvo, koje se izričito svrstalo protiv svakoga oblika praznovjerja i vračanja. U Bibliji se stalno pojavljuje neumoljiva razdvojenost između primitivnog magijskog mentaliteta i mentaliteta vjere obilježene objavom: dug boj između magije i vjere, u kojoj ona prva na kraju bude poražena. “Ja osujećujem znamenja vrača, i čarobnjake u luđake promećem; …i mudrost im obraćam u bezumlje.” (Izaija 44,25) 

“Ja jedini, Gospodin, tvoj sam liječnik.” S monoteizmom, nakon jasnih riječi objave slijedi jedinstveno shvaćanje: sve moći, dobre i zle, do tada raspoređene među različita božanstva, pretpostavljajući da daju zdravlje i bolest, stavljaju se u ruke jednoga jedinoga Boga.

On je istodobno onaj koji donosi bolest i liječi je.

Zdravlje je sada u rukama jedinoga Boga; za uzvrat on traži poslušnost zapovijedima i poštivanje zakona; On sam daje zdravlje, šalje bolest i jedini je može ukloniti. On je istodobno onaj koji donosi bolest i liječi je. A svećenici, tumači njegove volje, budni su čuvari moralne i fizičke čistoće naroda. Ali trebalo je Bogu dati neki prihvatljiv razlog da bi »upravljao« zdravljem pojedinca. Nije se moglo pomisliti da bi tako moćan Bog, samo iz hira, mogao razboljeti ili izliječiti neku osobu.

Židovska civilizacija je već u svojim prvim izrazima tipično teurgična. Bog (Jahve), sveznajući, svemogući, Stvoritelj svih stvari na nebu i na zemlji, jedini je, apsolutni djelitelj dobra i zla među ljudskim bićima. Svećenici su po Božjoj volji čuvari zdravlja naroda. 

Za razliku kod drugih naroda antičkoga Istoka, bolesti se nisu smatrale izravnim zloćudnim utjecajem, nego kao izraz srdžbe Boga, koji je uvrijeđen grijesima i neposlušnošću ljudi. On kažnjava, ali on i iscjeljuje, uz uvjet da bolesnik to znade zasluži ti:

“Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeći što je pravo u njegovim očima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipćane na vas neću puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje.” (Izlazak 15, 26)

Knjigu “Medicina u Bibliji“ možete nabaviti u web knjižari Kršćanske sadašnjosti, a sve kupovine iznad 100 kn uključuju besplatnu dostavu.