Bogu hvala, ja sam živ. Nakon toga potresa i prvotnog šoka jednostavno se moralo prihvatiti stvarnost i činjenicu što smo ostali živi i što nije bilo poginulih te da moramo novim snagama ići dalje, praktički iz ničega. Prošlih smo se godina kao župna zajednica silno trudili oko obnove crkve koja je prije dvije godina slavila 800. obljetnicu prvoga spomena župe i zaista smo je lijepo obnovili izvana. Međutim, Bog je očito htio i dopustio da se ovo dogodi i da sada moramo, kao prvi kršćani, krenuti ispočetka.

U kakvom je stanju crkva i župni dvor?

Sama crkva je u jako lošem stanju. Vidljive pukotine na zvoniku crkve prijete urušavanjem cijeloga zvonika, a unutra je pao cijeli strop.

Krovište

Razorena unutrašnjost granešinske crkve Rođenja BDM

U crkvi je sve uništeno. Kad se dogodio potres, ja sam prvo pomislio na Presveto, pa sam ušao u crkvu u kojoj se još ništa nije vidjelo od silne prašine, napipao put do sakristije, uzeo ključeve i iznio Presveto. Orgulje na koru sada su samo hrpa željeza i cijevi, a na podu crkve su samo cigle i žbuka.

Uz glavni oltar bio je kip Majke Božje Granešinske iz 15. st., kao i kip sv. Pavla, koje smo ubrzo izvukli i spremili na sigurno. Ovih smo dana, zahvaljujući velikodušnosti i velikoj hrabrosti mladih iz naše župe, izvlačili sve što se moglo izvući, i slikove i kipove i klupe koje smo mogli osloboditi.

Što se tiče župnoga dvora, statičari su jasno rekli da je zgrada, starija od 130 godina, neupotrebljiva i opasna za stanovanje. Izvukao sam samo župne matice, knjige, spise i nešto svojih najnužnijih stvari. Kad se dogodio potres, a možete misliti kako je to kad po vama pada žbuka, lice vam je puno prašine, skočio sam samo ispod vrata i čekao da prestane.

Unutrašnjost granešinske crkve

Dakle, i crkva i kuća su potpuno neupotrebljivi. Bili su tu sljedećega dana i pomoćni biskup Mijo Gorski i ekonom nadbiskupije vlč. Šestak i odmah rekli da uopće ne vide mogućnost kako bi se to moglo obnoviti. Mjerodavne službe moraju o tome odlučiti, ali čini se da će se morati rušiti i župnu crkvu i župni dvor i sve graditi ispočetka.

Dobrotom vjernika, župnik nije beskućnik

Ispred župnoga dvora jasno se vidi da nedostaju oba dimnjaka, od kojih je jedan pao u potkrovlje, a drugi je ostao na gredama i letvama. Morali su doći vatrogasci s košarom i unutra ih razbijati na sitnije komade, kako bi ih mogli izbaciti iz potkrovlja. Onda smo, zahvaljujući dobrim ljudima, uspjeli letvama i ceradom prekriti rupe, da barem snijeg i kiša ne padaju unutra.

Krov župnoga dvora

Sada čekamo odluke mjerodavnih institucija što i kako dalje. Bogu sam zahvalan da su me primile redovnice Družbe Kćeri Božje ljubavi, čiji samostan je prekoputa crkve, i u čijem Duhovnom centru sada imam tri sobe. U jednoj spavam, u jednoj su mi osobne stvari, a u trećoj sam uredio župni ured. Hvala im na tome! Iako, brojni župljani su mi rekli da bi me i oni primili na stan, ali ovdje sam bliže crkvi.

Uništeni kor

Naša crkva se nalazi na jednom rasjedu. Naime, pet kilometara pod zemljom, a cijelom dužinom crkve, ide crta rasjeda i zato crkva uvijek strada. Stručnjaci su mi prije desetak godina, kad sam se raspitivao za opcije saniranja mogućeg klizišta u crkvenom dvorištu, ozbiljno rekli da je crkva na trusnom području i da se mogu samo moliti Bogu da ne dođe snažan potres. Ipak smo prošle godine pilotima dubokima 15 metara sanirali tih pedesetak kritičnih metara.

Spašavanje kipa Gospe Granešinske

Da to nije bilo učinjeno, cijela bi crkva u potresu jednostavno otklizala. Međutim, sada se pomak događa u cinktoru svetišta, jer to klizište mora naći mjesto za djelovanje. Crkva je zaista na nestabilnom terenu i stručnjaci će odlučiti, ali moje laičko mišljenje je da crkvu više nikada ne bi trebalo graditi na brdu, kad neposredno ispod ima više nego dovoljno zemlje na kojoj se može graditi.

Župna zajednica župe Rođenja BDM u potresu je ostala bez kamene crkve i kuće. Je li u Granešini sada zaživjela “kućna Crkva”?

Istina je, kućne Crkve žive i osobno su mi utjeha svi župljani, a posebno mladi, koji daju sve od sebe da se spasi što se spasiti da. Oni su me tješili i hrabrili prvoga dana, kad sam bio u najvećem šoku, i drugoga dana kad sam pao u depresiju. Ti mladi ljudi mi daju snage da idem dalje i, vjerujte mi, uz sve što se dogodilo, ja sam radostan.

Mladi župni volonteri, vlč. Balog drugi slijeva

Radostan sam zato što vidim živu vjeru, pogotovo sada kada, praktički, više nema kamene crkve. Sada se vidi živa vjera, sada se očituje ono što možda i nisam primjećivao dok se nije dogodila ova tragedija.

Vlč. Josipe, hvala Vam na ovom svjedočenju koje ste podijelili s našim čitateljima i vjerujemo da će Vas i ovu župnu zajednicu mnogi uključiti u svoje molitve, kako bi granešinska ljepotica što prije ponovno zasjala.

Molitve su nam sada najpotrebnije. Sve od srca pozdravljam u Kristu Isusu i vjerujem da ćemo pobijediti. Sad smo kao prvi kršćani. Ići ćemo od početka i opet ćemo se radovati!