Izolacija, karantena, samoizolacija, samoća, socijalna distanciranost… Ovih se dana ti pojmovi često spominju, što nas podsjeća na pojam pustinje u Bibliji. Sam Isus povukao se mnogo puta u samoizolaciju u kojoj je prolazio i kroz kušnje. Tako sv. Matej kaže (Mt 4,1-4): 

Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« A on odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.«

Osim što se možemo i trebamo u ovim nesvakidašnjim okolnosima napajati Božjom riječju, u korizmenom vremenu tu je i niz poticajnoga štiva koje nas može pratiti.

Već poznata knjiga Oluja će proći, čiji je autor Odilon-Gbènoukpo Singbo, svećenik Zagrebačke nadbiskupije i studentski kapelan na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, donosi razmišljanjima, za svaki dan korizmenoga vremena te uvodi u jedan blizak i razumljiv, a opet, u mnogočemu i čudesno nov pogled na našu svakidašnjicu pod aspektom milosnoga vremena priprave za slavlje najvećega kršćanskog otajstva.

Uz petu korizmenu nedjelju donosimo njegovo razmatranje iz ove knjige, uz želju da Bog usliša molitve svih nas i od čovječanstva udalji COVID-19 virus i sve druge pošasti. 

Tvoja vjera, nečiji život

»Vjeruješ li ovo?«

Odgovori mu:

»Da, Gospodine!

Ja vjerujem da si ti Krist,

Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!«

(Iv 11,26-27)

Životne nas okolnosti, od određenoga trenutka naša postojanja, doživotno povezuju s ljudima. Neki mali susreti nose odmah u prvim minutama oznake vječnosti i pomislite: »On(a) će zauvijek biti u mojemu srcu! Zauvijek ćemo biti prijatelji!« I često se ne prevarimo. Isto tako, spomen nekih imena vraća nas na neizmjerne životne sadržaje od kojih se nikada ne možemo osloboditi. Vidimo prostore divote, trenutke dubokih tajna, predmete – čuvare neizbrisivih uspomena. Sve nas to prati kao vlastita sjena. I od toga mnogo puta živimo. 

Tako se osjećam razmišljajući o ovomu odlomku. I kažem Bogu: »Hvala na svemu!« Jer svatko je od nas toliko povezan s mnogim Martama, Marijama, Lazarima. Divimo se onomu što oni jesu u našemu životu i što nas čine živima u teškim i divnim trenucima. Među njima ima onih koji se uznemiruju brinući se za nas, a drugi samo tiho sjednu do nogu Učiteljevih i mole za nas. Tako nas čine cjelovitima. Danas mislim na sve one koji su mi omogućili da opet povjerujem kada nisam mogao, koji su mi rekli: ostavi sve, odmori se do njegovih nogu; koji su mi rekli: ne zaboravi ovo ili ono i, još ljepše: nikad ne zaboravi moju ljubav prema tebi.

Rijetko da se u evanđeljima izričito povezuje Isusa s pojedincima, osim sa njegovim učenicima. Iznimka su sestre Marta i Marija, skupa sa svojim bratom Lazarom, oni su povlašteni. »A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.« Isus će čak biti snažno potresen Lazarovom smrću, pokazat će svoje osjećaje. Danas se vratimo onim ljudima koji su nam, svojim životom i druženjem, dali krila da poletimo. Možda nisu s nama, možda su otišli iz kojekakvih razloga, no nije bitno gdje su i što su. Danas reci: Bogu hvala na njima. Moli se da ih prate mir i zadovoljstvo!

Jednim pitanjem Isus se obraća Marti, koja je ispovjedila vjeru u spasenjsku moć svojega Prijatelja, a nastavak zbivanja u ovomu odlomku jako ovisi o Martinom odgovoru. Isus je mogao uskrisiti Lazara bez ikakvih prethodnih uvjeta, ali taj događaj dobiva svu svoju težinu tek u očima vjere.

Prema rabinskom učenju, duša pokojnika potpuno napusti tijelo tek nakon četiri dana. Zato Marta podsjeća Isusa: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Drugim riječima: zaista je gotovo, smrt je potpuna, nema više ni sumnje ni nade. Lazar je zaista umro. Zanimljivo da nam evanđelist daje u velikom uvodu tom događaju neke važne usporednice: svjetlost/tama, dan/noć, budnost/san, život/smrt. Time se može shvatiti ono što Isus namjerava poslije učiniti. On je gospodar svega toga. Vrativši Lazara iz smrti u život, Isus potvrđuje tko je on i koje je njegovo poslanje, ali i kakva je njegova želja prema onima koji u njega vjeruju: da imaju život. Novost u ovome odlomku jest u tome da se Isus poistovjećuje s uskrsnućem. »Ja sam uskrsnuće i život…« i dodaje da je vjera u njega garancija za uskrsnuće: »… tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.«

Isus upita Martu: »Vjeruješ li ovo?«, tj. »Vjeruješ li da sam izvor uskrsnuća i da dijelim s Ocem istu moć darivanja života?« U svojemu odgovoru Marta pokazuje određenu sigurnost, vjeru u Isusovu osobu, u njegovo poslanje, u njegovu riječ, predaje se: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!«

Obnovimo svoju vjeru danas! Molimo Gospodina da umnoži tu vjeru u nama. Slaba je naša vjera. Postanimo svjesni da naša vjera može pomoći bratu i sestri u nevolji. Predajmo se Isusu. Martina vjera razbila je vrata smrti i dala život bratu joj Lazaru. Isus je svjestan naše nevolje i naših ograničenja. Neće ostati gluh i slijep! Vjeruj! Sam sveti Ivan pokazuje potpuno Isusovo čovještvo, ljudskost i osjećaje. Ne trebamo se bojati suza, bez obzira jesmo li muško ili žensko. To je osjećajno zdrav čin. U ovom događaju trebamo imati na umu da je ovom gestom Isus pokazao da njegova povezanost s čovjekom (u ovom slučaju s Lazarom) nije neka uobičajena osjećajnost, već ona osjećajnost koja ima duhovnu vrijednost. Biti Isusov prijatelj – znači ući u njegovu intimu, podijeliti s njime svoje tajne, i to ne samo na ljudskoj razini nego imajući na umu njegovo poslanje i njegov odnos s Ocem. Lazar, Marta i Marija prepoznati su kao dio zajednice Isusovih prijatelja. Isus je uskrisio Lazara i time pokazao da nijedan od njegovih prijatelja nikada neće propasti.

U svim našim mukama bitno je ostati vjeran svojemu Prijatelju. I njegova riječ donijet će radost. Oluja će proći, ali Bog će ostati čvrsto uz nas. Dovoljne su dvije riječi: »Lazare, izlazi!« ili »Prijatelju, ustani!« Stoga, vjeruj jer je Isus tvoj Bog! Njegova riječ nikad ne vara. Njegova je vjernost sigurna! Njegova prisutnost zajamčena! Vjeruj! Ustani!

Gospodine, dopusti da mogu biti odan prijatelj mnogima u životnoj borbi.

Daj da budem pravedan i da opraštam svojim neprijateljima.

Neka ne očekujem od prijatelja više no što mi oni mogu dati, a daj da mogu dati više od onog što oni od mene očekuju.

Neka ne očekujem previše od drugih koji se, kao i ja, bore pod teretom života, nego daj da budem prijatelj koji neće iznevjeriti.

Daj da budemo prijatelji u Tebi, Nepromjenljivom Prijatelju svih nas.

Benedict Groeschel

Ulomak iz knjige Oluja će proći objavljen je uz dopuštenje izdavača, čiju posebnu ponudu možete provjeriti ovdje.