Mrkopalj, oaza mira i iskonskih prirodnih ljepota kako ga opisuju njegovi stanovnici, smjestio se u srcu Gorskog kotara. Čine ga istoimeno mjesto s naseljima Begovo Razdolje (nalazi se na 1078 mnm i jedino je naseljeno mjesto iznad 1000 mnm u Hrvatskoj, nap. a.) i Tuk, te Sunger s Brestovom Dragom i Bukovcem Sungerskim.

Mrkopalj / Foto: TZ Mrkopalj /

Mrkopalj s ponosom nosi epitet hrvatske kolijevke skijanja, jer je davne 1913. godine organiziran prvi skijaški tečaj za 14 skijaša, a već godinu dana kasnije održano je prvo prvenstvo Hrvatske u skijaškom trčanju na sedam kilometara. Godine 1934. izgrađena je prva skakaonica «pod Vrhin», a 1936. održano je međunarodno natjecanje u skijaškim skokovima na kojem je Norvežanin Jahr skočio, za ono vrijeme, nevjerojatnih 46 metara. U Mrkoplju i okolici, još od kasnih četrdesetih godina prošlog stoljeća, postoje planinarska društva sa skijaškim sekcijama, u kojima je barem svaki drugi mještanin bio član. Mrkopalj je iznjedrio i prvu hrvatsku olimpijku Nadu Birko.

Mrkopalj / Foto: TZ Mrkopalj /

Mrkopalj i okolna naselja nude mogućnost kvalitetnog svakodnevnog ili povremenog života sa svim potrebnim sastavnicama: dućanom, ljekarnom, ispostavom Hrvatske pošte, tjednom Zelenom tržnicom s domaćim proizvodima s okolnih OPG-ova. Ipak najveće i najdragocjenije bogatstvo su domaći stanovnici, njihova srdačnost i toplina u susretanju sumještana i gostiju su neprocjenjivi.

Stare fotografije Mrkoplja /Foto: TZ Mrkopalj /

Mrkopalj i njegova okolica imaju jedinstveni prirodni okoliš koji nudi brojne mogućnosti aktivnog odmora svim dobnim skupinama: vožnju biciklom, planinarenje i alpinizam, nordijsko hodanje, lov, skijanje i skijaško trčanje, sanjkanje, paintball, lov, logorovanje, orijentacijsko trčanje, gljivarenje, traženje ljekovitog bilja i brojne druge mogućnosti. 

Skupina Bijelih i Samarskih stijena (1335 nmn., nap. a.) jedinstveno je bogatstvo mrkopaljskog prirodnog okruženja. Smještene u središnjem dijelu Velike kapele, jedini su prirodni rezervat u Primorsko-goranskoj županiji. Dijeli ih Crna draga, vrlo neprohodna zbog vegetacije prašumskog tipa. Prirodno su stanište medvjedu i brojnim drugim šumskim sisavcima, troprstom djetliću, crnoj žuni, sovi ušari, planinskoj i velebitskoj gušterici, crnom daždevnjaku, te bogatstvu beskralježnjaka.

Strogi prirodni rezervat Bijele i Samarske stijene / Foto: TZ Mrkopalj /

Prava je rijetkost da se priroda tako maštovito poigrala u stvaranju snježnobijelih kamenih oblika Bijelih i Samarskih stijena. S obzirom da su strogi rezervat prirode na njihovu području nije dozvoljena nikakva ljudska aktivnost, nego se priroda ostavlja da djeluje sama u njenoj evoluciji. Mrkopaljski planinarski put (skraćeno MPP, nap. a.) jedini je dopušten način za posjetu ovog prirodnog fenomena. Put je obilježen s osam kontrolnih točaka i itekako ga vrijedi posjetiti, jer se mogu vidjeti različite forme stijena poput vrata, litice, kupole, kovčega, obeliska, čunjeva i sl., u čijim se pukotinama i provalijama može pronaći snijeg koji se ponegdje zadržava i cijele godine.

Bijele stijene prsti / Foto: TZ Mrkopalj /

Veličanstvene Bijele stijene otkrili su lugari Jakov Mihelčić i Ivan Karlović iz Begovog Razdolja, slijedeći trag medvjeda koji ih je doveo kroz doslovno neprohodna područja do Bijelih stijena.

Na Bijelim stijenama nalazi se planinarska kuća „Dragutin Hirc“ i planinarsko sklonište „Miroslav Hirtz“

Fajeri (od pfeiler=stup, nap. a.) po kojima je mrkopaljska okolica nadaleko poznata, kameni su blokovi u obliku krnjih piramida poslaganih jedan iza drugoga. Kameni su to ostaci strmog vijadukta iz 1732. godine koji je jedinstven primjer gradnje u Hrvatskoj i svijetu. Ostaci fajera nalaze se na dijelu prvotne trase Karolinske ceste između naselja Brestova Draga i sela Slavica. Uz vijadukt, koji je imao drveni pod i ogradu, povezana je tužna priča. Njegov projektant Antun Matija Weiss, umjesto da je išao zaobilaznim putem, isprojektirao ga je na strmom usponu na kojem se krajem 18. st. dogodila tragična nesreća u kojoj je kočija s putnicima na zaleđenom vijaduktu skliznula te su svi poginuli. Shrvan tragedijom Weiss si je oduzeo život. Nakon toga izgrađena je okolna cesta, drveni dijelovi vijadukta su istrunuli, a ostaci kamenih potpornjaka još uvijek stoje kao simbol rijetkog, neviđenog i neuspješnog arhitektonskog rješenja.

Fajeri nedaleko Brestove Drage / Foto: TZ Mrkopalj /

Mrkopalj i okolna naselja imaju bogatu sakralnu baštinu. Fortica nad Crikvenom u Mrkopaljskom polju najstarija je crkvica čije zidine datiraju iz 13. ili 14. stoljeća. Nije poznato kada je sagrađena prva kapelica Gospe Žalosne. Zapisano je da je u njoj službu obavljao prvi kapelan Samostalne kapelanije u Mrkoplju Josip Alojzije Šoštarić (1764. – 1784.). Kapelaniju je 1764. godine osnovao senjsko – modruški biskup Pijo Manzador (1764. – 1773.) kao i župu Sv. Filipa Apostola 1771. godine kada počinje gradnja i Crkve Sv. Filipa. Crkva je posvećene 1778. godine za senjsko – modruškoga biskupa Ivana III Kabalini De Ehrenburga.

Župna crkva u Mrkoplju / Foto: TZ Mrkopalj /

Godine 1789. u Mrkoplju izbija pošast kuge i pomor stoke.

Narod se zavjetovao Gospi za pomoć obećavši, ako pošast kuge prestane, da će sagraditi novu kapelicu. Tako je i bilo, pošast kuge je naglo prestala, pa je sagrađena i nova kapelica.

Nakon tog događaja, u Mrkopalj su počeli pristizati brojni hodočasnici pa Papa Grgur XVI 1843. godine dodjeljuje potpuni oprost svima, koji od predvečerja u subotu do zalaska sunca u nedjelju, treće nedjelje u mjesecu rujnu pohode crkvu uz uvjete koji i inače vrijede za dobivanje istoga.

Crkva Majke Božje od sedam žalosti građena (gradi se od 1850. do 1854. god., nap. a.) prvotno kao zavjetna kapela 1944. godine postaje mrkopaljska  župna crkva. Iste godine prilikom bombardiranja Mrkoplja srušena je i spaljena crkva sv. Filipa, toranj i župni stan kao i mnogo kuća u selu. Desetak godina kasnije crkva sv. Filipa razorena je do temelja, a toranj miniranjem uništen. Župa Sv. Filipa tada mijenja naslov u Župa BDM Žalosne, Mrkopalj. Dojmljiva je i Kalvarija u Mrkoplju – Tri križa – na brdašcu na ulazu u mjesto koju vjernici rado pohode. 

Eko kutak

Recikliranje pridonosi očuvanju vrijednih prirodnih resursa. Prilikom postupka recikliranja koriste se već iskorištene sirovine i proizvodi (otpad) te se time smanjuje potreba korištenja i eksploatacije novih prirodnih resursa. Također, treba imati na umu, da, recikliranjem sporije trošimo prirodne resurse koji će trebati i budućim generacijama!

Emisiju poslušajte ovdje: