Đuro Seder je rođen 1927. godine u Zagrebu gdje je na Akademiji likovnih umjetnosti diplomirao, radio kao profesor, vršio dužnosti dekana, a trenutno je jedini profesor koji još uvijek na Akademiji ima svoj atelje, podsjetila je Šarčević. „Nemjerljiv trag desetljećima ostavlja ne samo slikarskim djelima religiozne tematike koja ostvaruje naročito od 80-ih godina prošlog stoljeća naovamo, nego i onima koja nisu inspirirana religioznim temama. Bio je jedan od pripadnika protokonceptualne grupe Gorgona koja se okupljala od 1959. do 1966., dok je istovremeno slikao bespredmetne tamne slike i pisao i poeziju koja mu je objavljena 1978. godine u zbirci pod nazivom „Otac iz lonca“. Od 2000. redoviti je član HAZU-a, Razreda za likovne umjetnosti, a od 2011. godine voditelj je Gliptoteke iste institucije. Zapaženo je izlagao i izlaže svoje radove na samostalnim i skupnim izložbama, u Hrvatskoj i inozemstvu. Radovi Đure Sedera dio su važnih privatnih i javnih kolekcija, a njima su uređene brojne naročito franjevačke crkve.”

Seder je izradio ovaj zidni (keim) oslik na temu 1982. godine na tri strane poligonalnog svetišta ove crkve (250 x 650 cm) i to ispod vitraja Ive Dulčića (1969./70.). Na njemu je prikazao kako uz dvanaest apostola s Isusom euharistijskom stolu pristupaju ne samo apostoli, nego i drugi ljudi. Šarčević je naglasila da „ako pomnije promotrimo Posljednju večeru uviđamo kako je slikar itekako vodio računa o tome da koloristički ne kontrastira ranije postavljenim Dulčićevim vitrajima”. „Dominantna boja na vitrajima je plava, kao i na Sederovom zidnom osliku. Oko kompozicijski vješto dijagonalno postavljenog stola, najviše je istaknuta stojeća figura Isusa odjevena u bijelo, a oko čije je glave velika žuta aureola. Uz Isusa su naslikani apostoli koji sjede ili stoje oko stola na kojemu je netom podijeljen im kruh.”

Ispod Dulčićevih vitraja zidni oslik Đure Sedera

Šarčević ističe da „treba imati na umu da su Posljednju večeru u slikarstvu i kiparstvu tijekom povijesti umjetnosti, likovni umjetnici interpretirali na različite načine. Ono što je nesvakidašnje, ali i inovativno na ovom prizoru jest što uz apostole stolu Posljednje večere pristupaju ljudi iz naroda, stariji i mlađi, žene i djeca, čime se aludira simbolika Isusovog poziva svim ljudima na sudjelovanje u gozbi, odnosno euharistijskom sakramentu. S tim u vezi, čini se vrijednim istaknuti kako se ovu crkvu zna nazivati i „crkvom svih Sarajlija“, pa se u nju dolaze moliti i pripadnici pravoslavne konfesije i muslimanske religije, posebno se moleći zagovoru svetog Ante kome je crkva posvećena. Vjerojatno je to i bilo na umu podupiratelju i kolekcionaru umjetničkih djela nekadašnjem franjevcu, a kasnije svećeniku Mostarske biskupije Vjeki Boži Jarku koji, kako mi je jednom prilikom kazao slikar Seder, dao ideju da se zidni oslik ovako izvede. Znakovito je ovdje spomenuti i kako se u početku pasha kod Židova blagovala u stojećem stavu po uzoru na Izraelce koji su jeli u žurbi prije izlaska iz Egipta. Ipak likovni prikazi stajanja oko stola Posljednje večere nisu tako česti u umjetnosti. Na pozadini prizora Sederove Posljednje večere u crkvi na Bistriku na kojoj je prikazano više od trideset likova nijanse plave u oblim fasetama čine dinamičnijim prizor. To pojačavaju kretnje i stavovi likova (odjevenih pretežno u blijedo zelene, smeđe i žute haljine), koji pokazuju da su ujedinjeni u poniznosti i jednostavnosti. Upravo u tome i vjernici dolaze bliže Isusu.“

Stojeća figura Isusa odjevena u bijelo, a oko glave mu velika žuta aureola

Naposljetku, Šarčević je zaključeno istaknula “da je vrijedan isticanja i način na koji je ovdje uspostavljen odnos prema Euharistiji kao središnjem dijelu misnog slavlja u prikazu Posljednje večere na kojoj je taj sakrament utemeljen”.

Emisiju o Posljednjoj večeri slikara Đure Sedera poslušajte ovdje: