"Postanite slobodni kroz poslušnost Bogu", rekao je papa Franjo na jutarnjoj misli slavljenoj u Domu svete Marte u siječnju ove godine. Odnosi li se poslušnost samo na redovnički zavjet ili su i laici pozvani živjeti poslušnost u svakodnevnom životu? Pročitajte kako živjeti poslušnost po uzoru na svetog irskog monaha.
Sveti Kolumban bio je irski monah koji je tijekom 6. i 7. stoljeća osnovao brojne samostane diljem Europe. Uz osnivanje samostana, obnovio je monaški život te je stvorio posebno Pravilo koje su njegovi redovnici morali slijediti, prenosi portal Aleteia.
U svome Pravilu svetog Kolumban govori o poslušnosti koja je u vjerskom životu iznimno važna. Međutim, laici nisu izuzeti od prakticiranja poslušnosti, već su i oni pozvani živjeti poslušnost u svojoj svakodnevnici.
Budimo poslušni po primjeru Isusa Krista!
To može podrazumijevati odgovor na pravedan zahtjev supružnika ili pokoravanje onome što šef zahtijeva na poslu. Poslušnost je važna jer nam daje priliku da bude dobronamjerni prema drugima i da time negiramo vlastitu sebičnu volju.
Sveti Kolumban je vjerovao da postoji ključ za otključavanje ove vrline o kojoj piše u svome Pravilu.
“Svi moraju biti poslušni prvoj riječi poglavara jer se na taj način pokoravaju Bogu prema riječima Isusa Krista: ‘Tko vas sluša, mene sluša’. Ako, dakle, onaj koji čuje riječ zapovjedi odmah ne ustane, bit će smatran neposlušnim. Ako se netko pokorava gunđajući, njegova poslušnost, koja ne dolazi iz srca, je neposlušnost. Stoga, dok ne pokaže svoju dobru volju, njegovo je djelo beskorisno”.
Iako je to pravilo najprikladnije samostanskom životu, ono se može primijeniti i na bezbroj situacija u svjetovnom životu. Na primjer, kada supruga zatraži od svoga supruga da joj pomogne oprati suđe, on ne bi trebao gunđati, već zaustaviti sve što radi (u razboritom odlučivanju) i odgovoriti na pravedan zahtjev svoje supruge.
Ako želimo biti poslušni drugima, to bismo trebali učiniti po primjeru Isusa Krista i nastojati se pokoriti bez ikakvog oklijevanja. No svaka je situacija različita i takva vrsta poslušnosti se uvijek ne traži od nas. Ipak, u mnogim je prilikama takva vrsta poslušnosti dobra i potiče nas da odgovorimo na zahtjeve drugih na što prikladniji način.