Kao vjerni slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija, ova tri uspješna mlada sportaša odlučila su postati dio naše velike obitelji te su u našem programu rekli i što ih je na to potaklo. “Osobno slušam HKR svaki dan u autu, sviđaju mi se emisije, pogotovo odabir gostiju, emisija Zašto vjerujem, a i odabir pjesama je naravno dobar… u u sporedbi s drugima mogu reći stvarno da ima neki dublji smisao, uvijek te potakne na razmišljanje… nije suhoparno slušanje, nego malo i promisliš nekad, nekad te malo podigne, nekad malo spusti na zemlju…” govori Božo Starčević, naš najtrofejniji hrvački reprezentativac.

Ivan Huklek, aktualni europski i svjetski viceprvak među mlađim seniorima dobio je, kako kaže poticaj da nam se pridruži od svojih starijih kolega koji mu osobno puno znače.

I Anton Đok, uspješan mladi trener hrvačke U23 reprezentacije također govori razlozima koji su ga potakli da nam se pridruži: “Prepoznali smo da ste modernizirali vaš radio s novim prostorijama, ali i kvalitetom programa… i zato želimo potaknuti i druge mlade da postanu prijatelji HKR-a, jer stvarno imate jako puno dobrih sadržaja… to nisu suhoparne stvari, to su po meni najbitnije stvari za život”.

Ovi se mladi ljudi jasno opredjeljuju za Boga u svom životu, a molitva i Euharistija osnovna su im snaga i u profesionalnom bavljenju sportom. “Bog je od svih jednak, mi se možemo moliti Bogu da naša izvedba bude što bolja, a ne da On prijeđe na našu stranu i da igra u našoj ekipi… a medalja ako bude bit će… Naravno, ta Božja providnost je uvijek bitna i individualna molitva je također bitna…” govori Anton te nastavlja kako je važno sačuvati svoje svetosti, dajući za primjer nogometni klub Real Madrid koji je, suprotno svojoj tradiciji, uklonio križ sa svoga grba zbog sponzora koji je to zahtijevao. “To je problem današnjice i današnjeg svijeta koji prodaje svoje svetosti. To je loše, svetosti se nikad ne prodaju i to je vrlo velik problem.”

Božo svjedoči kako se prije svakog meča moli na isti način, samo da se nitko ne ozlijedi, iako to zvuči nerealno jer svaki hrvač kad ulazi u borbu izgleda kao da želi oboriti protivnika. “Nisam do sad u karijeri, hvala Bogu, imao nijednu težu ozljedu, ni jednu operaciju… vjerujem da je moja karijera isplanirana, svaka vlas na glavi mi je prebrojana. Sport je bio moj put te sam kroz natjecanja i osvajanja prvenstava, ali i nekakve nepravde ili možda izgubljene borbe nešto saznao i spoznao. To je sve protkano jedno s drugim, ja sam kroz sport počeo i više vjerovati u Boga; da nije bilo sporta možda bih to teže shvatio, a ovdje sam uspio sve to jedno s drugim povezati.”

No i sami tvrde kako vjera nije zamjena za naporan rad, ustrajnost, vježanje i talent. “Dečki će to potvrditi bolje nego ja”, govori nam Anton, “Oni su veliki radnici. Ova generacija svojim rezultatima pokazuje da je za medalje i da je stvarno na zemlji; vidi se da je pred njima jedna svijetla karijera, a uz Katolički radio stalno ćemo se korigirati, što i je naša životna misija, da se svakim danom korigiramo, da svakim danom sebi ponavljamo da smo tu na zemlji samo prolaznici i da kroz ovaj svijet trebamo samo proći čineći dobro. Na tom putu svi mi znamo nekad i zalutati, ali je bitno da se znamo vratiti… i kad se vratimo bitno je da na tom putu budemo svjesni da trebamo i dalje raditi na sebi… u onom trenutku kad sebi kažemo “e sad smo dobri”, tad smo tek u zamci, svakim danom trebamo radit na sebi.”

Zahvaljujemo hrvačima na ovoj lijepoj gesti  i želimo im puno osobnog i profesionalnog uspjeha! A svojim djelovanjem HKR će i dalje nastojati podsjećati na to da nam svima Bog uvijek bude na prvom mjestu!