Tim povodom Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije razgovarao je s pomoćnim duhovnikom u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu velečasnim Andrijom Miličevićem.

Put prema Uskrslom Kristu

Što je korizma i zašto je važna za vjernika?

Korizma je putovanje prema Uskrslom Isusu. To je vrijeme pokore pa i mrtvljenja, ali nije cilj samoj sebi, već joj je cilj dovesti nas do toga da uskrsnemo s Kristom, da obnovimo svoj krsni identitet, to jest da se ponovo rodimo ‘odozgo’. Tako nam je rekao papa Franjo na jednoj katehezi. Kroz ovo vrijeme se pripremamo za Uskrs intenzivnijim slušanjem Božje riječi i vježbanjem u kršćanskome životu. Pozvani smo postajati sve sličniji Kristu, a to znači odreći se zla i grijeha te s Kristom uskrsnuti na novi život. Korizma je također vrijeme obraćenja, tj. odvraćanje od puta zla i obraćenje Gospodinu. Obraćenje je moguće jedino kroz susret „licem u lice“ s raspetim i uskrslim Gospodinom koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. Važno je u ovome razdoblju posvjestiti si što je Gospodin učinio za nas. A najjasniji znak onoga što je Gospodin za nas učinio je kada pogledamo na križ, na taj pashalni misterij, u kojem vidimo do kojih granica me Krist uistinu ljubio. Sve do svoje smrti. I tako kroz korizmu upravljamo naš pogled, ali i naše srce prema tome pashalnome otajstvu, kako bismo sve više bili otvoreni za iskreni odnos s Bogom. Najjasniji znak toga obraćenja je sigurno sakrament ispovijedi. Iskoristimo cijelu korizmu kao dobru pripremu za dobru ispovijed i iskoristimo taj susret s Božjim milosrđem u ispovijedi. Gospodin nam kroz ovo vrijeme pruža još jednu novu priliku, još jedno milosno vrijeme za naše obraćenje, za naše prihvaćanje Njegove prisutnosti u našim životima. Zato je na nama da razvijamo osjećaj zahvalnosti što nam je pružena prilika i upućen poziv na obraćenje. Također, želio bih naglasiti kako je korizma i vrijeme pripreme cijele kršćanske zajednice u pripravi odraslih na krštenje. Katekumeni, oni koji se pripremaju za krštenje u Uskrsnoj noći, kroz korizmu se intenzivno pripremaju za to slavlje, kada će postati članovi Crkve. A mogu se ozbiljno pripremiti na krštenje i poći Kristovim putem jedino ako budu vidjeli primjer ostalih kršćana. Stoga i sama priprava za krštenje odraslih najbolji je trenutak da svi mi probudimo svijest o vlastitome krštenju i pripadnosti Kristu i Crkvi. Možda ovo može biti jedan izazov za svakoga od nas ove korizme.

Vlč. Andrija Miličević

Život u korizmi

Na koji način bi vjernik trebao živjeti vrijeme korizme? U centar korizme se stalno stavlja odricanje od npr. pušenja, čokolade, mobitela. Je li to sav smisao korizme?

Prvo što nam padne na pamet kada razmišljamo i govorimo o Korizmi jest pokora, neko odricanje, neka težina. Međutim, prava pokora je tražiti Gospodina i uvijek se iznova Njemu obraćati. Možemo mi sebi kroz Korizmu zadati neke pokore, neka odricanja, no ako to odricanje nije iskaz moje ljubavi prema Bogu i bližnjemu, onda ta pokora i odricanje nema baš previše smisla. Smisao pokore je približavanje Bogu, ali i ljudima u njihovim potrebama. Nažalost, često koristimo Korizmu za sređivanje tjelesne linije, za prestanak pušenja ili tako nešto. Međutim, u čemu je razlika onda između nas katolika i onih koji nisu vjernici? Za dijetu postoje puno bolji programi od korizme, a o odvikavanju od pušenja da i ne govorimo. I onda je još najgore kada se čovjek za vrijeme Korizme trapi, ali je prema svojim bližnjima još nepodnošljiviji, još živčaniji, još gori. Bolje se onda ničega ne odreći. Naše odricanje bi trebalo biti usmjereno prema Bogu i prema bližnjemu. Tako naprimjer, moj post je dobar jedino ako je okrenut prema Bogu, to znači da u vremenu umjesto blagovanja molim, ili prema bližnjemu, što znači da tada činim vrlo konkretna djela milosrđa. Isto tako, ako sam se odrekao nečega, to nije štednja s kojom ću se nagraditi nakon Uskrsa, nego je to odricanje usmjereno prema potrebitima. 

Radost u kušnji

Korizma je u liturgiji Crkve proizašla iz spomena na Isusov četrdesetodnevni boravak u pustinji. Boravak u pustinji u kojoj je i sam Isus bio kušan od đavla trima kušnjama: kruh/bogatstvo, vrh hrama/slava, poklonstvo u zamjenu za moć. Kršćanin u suvremenom svijetu stalno je pod udarom te tri kušnje. Kako im se suprotstaviti?

Kada čitam taj odlomak iz Matejevog evanđelja (Mt 4,1-11) u meni se prije svega rodi radost. Isusa u pustinju vodi Duh. Duh Božji, koji je maloprije, na krštenju u Jordanu, sišao na Isusa. Evo to je prva radost ovoga odlomka: nismo sami. U našem životu, na našim putovima, često i pustinjama, nismo ostavljeni sami. Duh Božji, Bog je uvijek s nama. Naravno, pitanje je, koliko mi surađujemo s Njim. Zašto je Isus išao u pustinju? Zašto je dopustio da ga đavao iskušava? Želio je i u tome imati iskustvo kroz koje svatko od nas prolazi svakoga dana, uvijek iznova. Želio je i sam proći to iskustvo jednog odricanja, jedne svojevrsne pokore, ali onda isto tako i rešetanja Neprijatelja ljudske naravi. Ta spoznaja je jedno ohrabrenje za nas. Moramo međutim biti svjesni i sljedeće činjenice, pogotovo kroz vrijeme pokore: što sam više s Gospodinom, napasti će sigurno dolaziti. Ako pak nema napasti, to znači da sam već Napasnikov i da mu nisam zanimljiv, ali ako smo Božji, Napasnik ulaže poseban trud želeći odvojiti me od Gospodina. A mi vjerujemo i imamo iskustvo kako se najveće blagodati nalaze upravo u Gospodinu. Iz ovog biblijskog odlomka moramo izvući jednu važnu lekciju za naš duhovni život: s Napasnikom se ne razgovara. Kod sve tri kušnje Isus ne diskutira s Napasnikom. Ne daje mu prostora za razvijanje velikih filozofija. Isus na Napasnikovu riječ, ideju uzvraća isključivo Božjom riječju. Na to Napasnik nema više što reći. Kada se dakle nalazimo u kušnji, dobro se sjetiti upravo toga. Ne razglabati i filozofirati u glavi, tražiti opravdanja i objašnjenja za za i protiv, nego se sjetiti i zazvati Gospodina, da se On bori za nas i umjesto nas, a tada Napasnik odlazi. Jer pred Gospodinom i Njegovom riječju, Napasnik više nema što za reći. Pred Gospodinovom Riječi, Napasnik ostaje bez argumenata, bez moći laži i krivih slika. Također, važno je naglasiti da se kušnje odnose na naše misli, na naše osjećaje, na naša djela, na sve što jesmo. Ljepota se krije u tome da se Gospodin u svakom tom području i kušnji, i za imati i za osjećati se ugodno i za biti velik, oslonio na Božju riječ te je računajući i živeći s njom tako odagnao Napasnika.

Žrtva iz ljubavi

Što se događa kada prinosimo žrtvu Bogu?

Ima jedna lijepa molitva koju možemo možda nekada čuti na misi: “Tebi nije naša hvala potrebna, ali je tvoj dar što smo ti zahvalni; po našim hvalospjevima ti ne bivaš veći nego mi stječemo milost spasenja.” (Opće Predslovlje IV, Rimski misal). Tako možemo reći i za žrtvu: Gospodinu naša žrtva nije potrebna. Po našim žrtvama Bog ne biva ništa veći, nego mi stječemo milost spasenja, postajemo svjesniji toga što je Gospodin učinio za nas. Isus Krist, naš Spasitelj i Otkupitelj, prinio je sebe za žrtvu na križu. Iz ljubavi prema tebi i prema meni. I ta Njegova žrtva je učinila sve što je potrebno. Naša žrtva ne može ništa više nadodati toj Isusovoj žrtvi, ne trebamo Isusovu žrtvu na križu popravljati. Ono što, međutim, mi radimo s našom žrtvom, našim odricanjima je zapravo sudjelovanje u toj istoj, jednoj jedinoj žrtvi. Sjedinjujemo se s Njegovom žrtvom i patnjom te tako i mi sami postajemo uistinu sve više Njegovi učenici i svjedoci u ovome svijetu. Istovremeno nas Gospodin preko te žrtve čisti od raznih navezanosti i nečistoća koje nosimo u našem srcu i životu. Tu bih iskoristio priliku govoreći o žrtvi i pozvao one koji pate u svojim raznim životnim okolnostima: nemojte da to ostane besmislena muka i patnja. Svatko svojoj patnji, muci, križu, žrtvi može dati smisao tako da ju daruje Gospodinu i s Gospodinom korača, moleći za Crkvu.

Blagoslovljeno razdoblje

Kakav je Vaš osobni duhovni put u korizmi?

Meni je osobno korizmeno vrijeme najdraže liturgijsko vrijeme, što zbog pjesama, liturgije, što zbog cijelog korizmenog hoda, jer upravo kroz sve to mogu i sam dublje ući u odnos s Gospodinom i staviti se Gospodinu na raspolaganje kako bi On pročistio moj život od svega onoga što je višak. Naravno da bi tako trebalo živjeti kroz cijelu godinu, no korizmeno vrijeme je osobito pogodan i blagoslovljen trenutak za to. U tome mi svakako pomaže intenzivnija molitva, čitanje Svetoga Pisma i razmatranje same Muke Gospodina našega Isusa Krista.