U operaciji „Maslenica“ hrvatske snage oslobodile su velik dio zadarskog zaleđa. Srpske snage uskoro su krenule u protuudar. U zaleđe Zadra pristiglo je više od 4000 boraca, a među njima i Arkanovi Tigrovi i Vukovi s Vučjaka. Najprije su „slomili zube“ u Kašiću početkom veljače, a zatim su svu silinu napada preusmjerili prema novigradskom zaleđu i samom Novigradu. Žestoki napadi pokrenuti su 7. veljače, a kako hrvatske snage na tom području nisu bile dovoljno jake za obranu, Ante Gotovina pozvao je u Novigrad pripadnike 2. gardijske brigade.
Već 9. veljače novooformljena Taktička grupa 2. gardijske brigade pod vodstvom Borisa Jacovića sastavljena uglavnom od pripadnika 1. bojne „Crnih mambi“, krenula je prema Zadru. Pješaštvo je prebačeno helikopterima s aerodroma Lučko u vojnu bazu Šepurine. Nakon što su se smjestili u odmaralište „Crvena luka“ kraj Biograda Boris Jacović otišao je u Radovin na Istaknuto zapovjedno mjesto Operativne zone Split gdje ga je zapovjednik Ante Gotovina upoznao sa situacijom. Od zapovjedništva Operativne zone je dobio zapovijed da se rano ujutro pripremi za zauzimanje položaja u području Novigrada.
Na današnji dan 10. veljače 1993. godine „Crne mambe“ odlaze u Novigrad u izviđanje i upoznavanje s trenutačnim stanjem na terenu. Kako neprijatelja nije bilo u Novigradu, uvodi se 3. pješačka satnija i Protuoklopni raketni sustav te se zaposjedaju položaji od groblja do tvrđave iznad Novigrada. Tijekom večeri, u područje Gajine dolaze i ostale pješačke snage koje su bile spremne za intervenciju. U području Novigrada nalazilo se 25 pripadnika Mornaričkog-desantnog pješaštva „Vange“ iz Pule te kod groblja dvadesetak pripadnika 7. domobranske pukovnije Hrvatske vojske. Njihov zapovjednik Danijel Kotlar prisjetio se u knjizi „Operacija Maslenica“, autora Vladimira Brnardića i Tomislava Šulja susreta s 2. gardijskom brigadom:
„Kada sam ugledao Jacovića i Demu iz 2. gardijske, to je jedan od meni najljepših prizora u mom životu tijekom Domovinskog rata. Crta je bila, samo što nije puklo. Bilo je više postrojbi, bile su postrojbe izmorene, bilo je u postrojbama, evo kod mene tri poginula. Znam da je bilo nekoliko poginulih u ‘Vangama’, bila je tu bojna 112. brigade, koji su imali više od 30 ranjenih momaka. Došlo je do prekida u tom jednom jedinstvenom lancu zapovijedanja itd. Bilo je nešto tu i od Zulua, Specijalne jedinice Glavnog stožera.“
Idućeg dana, 11. veljače u 6:30 ujutro Jacović je poslao jednu skupinu u protunapad ne bi li dobio na vremenu. U žestokoj bitci, „Gromovima“ su poginuli zapovjednici Dragutin Naglaš i Vlado Brebrić, a i iz stroja je izbačeno nekoliko najboljih ljudi. Bio je to uvod u niz sukoba u okolici Novigrada, vođenih oko gradskoga groblja, Baždarića, Narandžića i Grgurića. Borbe su bile svakodnevne, dramatične i teške. Zadnji veliki napad srpske su snage povele 17. veljače, no doživjeli su težak poraz. Poslije toga slijedili su uglavnom topnički napadi jer snaga za novi veliki udar napadači jednostavno više nisu imali. Novigrad je obranjen, ali uz iznimno visoku cijenu. U obrani tog maloga dalmatinskoga gradića poginulo je više od 70 branitelja, a u odlučnom dvotjednom sudaru život je izgubilo 5, a teže i lakše ranjeno 66 „Gromova“.
Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.