Piše: fra Ivan Penava

Redovništvo je stalni i trajni način života u zajednici u kojoj vjernici osim zajedničkih Božjih i crkvenih zakona, obdržavaju i tri evanđeoska savjeta u obliku zavjeta poslušnosti, čistoće i siromaštva. Ti se zavjeti temelje na Isusovim riječima iz Evanđelja: „Ako želiš biti savršen, prodaj sve što imaš i podaj novac siromasima, pa ćeš imati blago na nebu. Onda dođi i slijedi me.“ „Ima ih koji se odriču ženidbe zbog Kraljevstva nebeskog. Tko može shvatiti neka shvati.“ i „Sišao sam s neba, ne da činim volju svoju, nego volju onoga, koji me poslao.“

Mnogi kršćani već u I. stoljeću potaknuti Isusovim riječima i poslanicama sv. Pavla apostola, odriču se svojevoljno bračnog života, te nastoje celibatom, raznim trpljenjima i odricanjem dosegnuti što veće savršenstvo. Prozvani su askete (grč. askezo – vježbati) jer su se vježbali u savršenom životu. S vremenom neki od njih napuštaju svoja mjesta te se povlače u pustinje, donosi Šibenska biskupija.

Prvi veliku “bum” redovništva dogodio se nakon Milanskog edikta 313. godine kojim je car Konstantin dao slobodu kršćanima. Tako je u Egiptu nastalo prvobitno redovništvo u obliku monaštva (grč. monos – jedan) gdje su se okupljali pustinjaci. Najpoznatiji sveci toga razdoblja su sv. Pavao Pustinjak i sv. Ante Pustinjak.

Drugi veliki “bum” redovništva započelo je sa sv. Benediktom koji je napisao Veliko pravilo i tako modernizirao zajednički život raštrkanih pustinjaka i povezao ih u samostanski način života koji će obilježiti srednji vijek.

Prosjački redovi koji su nastali u 13. st. pokrenuli su treći bum redovništva. Među njima su najpoznatiji sv. Frane iz Asiza koji je osnovao franjevce i sv. Dominik koji je osnova dominikance.

U moderno doba nakon otkrića Amerike i pogotovo u vrijeme industrijske revolucije pojedini svećenici ujedinjuju svoju svećeničku službu (u kojoj su odgovorni biskupu) i redovničke zavjete (po kojima počinju živjeti u zajednici) i stvaraju nove redove. Bio je to četvrti polet redovništva u kojem su najistaknutiji redovnici isusovci, salezijanci i lazaristi.

Peti bum redovništva čeka nove ljude. Možda je to sv. Majka Terezija koja je eto prije nekoliko godina umrla, a kao mlada djevojka ostavila je sve i zadovoljila se jednim običnim sarijem, prostiračem za leći i posudom za vodu. Ona je započela nešto novo i njezine sestre djeluju već po cijelome svijetu.

Na tebi i meni je da nađemo neke nove načine kako ljudima oko sebe, najboljem prijatelju kao i najgorem neprijatelju, donijeti radosnu vijest – Bog te voli i dao je svoga Sina Isusa Krista da bude raspet za nas.

Današnji svijet više ne prima tako lako Isusove poruke o miru, ljubavi, istini i zajedništvu. Ovo moderno društvo 21. st. kojem svi mi pripadamo želi iskoristiti svoj život uživajući u seksualnosti, hrani, drogama, televiziji i nasilju. Na tebi i meni je da nađemo neke nove načine kako ljudima oko sebe, najboljem prijatelju kao i najgorem neprijatelju, donijeti radosnu vijest – Bog te voli i dao je svoga Sina Isusa Krista da bude raspet za nas. On je uskrsnuo i sve nas zove u vječnu sreću.

Tu vijest najbolje se prenosi životnim stilom u kojem drugi oko tebe mogu prepoznati nešto pozitivno. Zato nemoj biti ljut, pun mržnje, zavisti i oholosti, nemoj psovati, vikati i druge maltretirati, već se okreni Isusu koji kaže: „Ljubite svoje neprijatelje!“, „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!“ Širi pozitivno oko sebe svojim smijehom, veseljem, željom da razgovaraš s drugim o njegovim problemima i da mu pomogneš koliko možeš. Ne dopusti da ti dan prođe bez ijednog dobrog djela, jer koliko materijala pošalješ u nebo takvu ćeš kuću dobiti kad umreš.

Možda je danas potrebno u Crkvi osnovati novi red, novi stil života jer su se stari redovi istrošili? Možda se i u starim redovima još nađe nešto čime bi se moglo ljudima danas govoriti o vječnoj Ljubavi, o Bogu?

Ja sam izabrao način života. A ti?