Tijekom godina, brojne priče o neobičnim čudima svetoga Padra Pija širile su se svijetom transformirajući srca i umove mnogih koji su čuli za njegove izvanredne darove, primljene milosti i nepokolebljivu vjeru. No, jedna je priča ostala skrivena, a to je priča o svetom Padru Piju i malenome Brianu. Ovu dirljivu priču zapisala je Anne McGinn Cillis u svojoj knjizi “Brian: Veličanstvena pričao o Padru Piju i anglikanskom dječaku” (Brian: The Marvellous Story of Padre Pio and a Little Anglican Boy). McGinn je bila jedna od duhovnih kćeri Padra Pija i kanadska katolička spisateljica, prenosi ChurchPOP.

Snaga ustrajne molitve

Maleni Brian rođen je u braku Johna i Maureen, engleskog para koji je živio u Liverpoolu u Engleskoj. Ubrzo nakon rođenja, Brian je kršten u anglikanskoj crkvi. Uvijek je bio radosno i živo dijete. Međutim, kada je Brian napunio dvije godine, dogodio se neočekivani zaokret u njihovoj obitelji. Tijekom dvotjednog obiteljskog odmora, Brian je počeo slabjeti i izgledao je umorno. Na kraju je otkriven uzrok Brianovog lošeg stanja – dijagnosticirana mu je leukemija i ostalo mu je samo šest mjeseci života.

Uznemirena i ispunjena dubokom tjeskobom, njegova se majka okrenula molitvi i molila svoje prijatelje da se mole za njenoga sina. Nakon što je molila “Oče naš” i naučila kako moliti “Zdravo Marijo” po prvi put, njegova majka uputila je posljednju molbu.

“Pat”, upitala je blisku prijateljicu, “postoji li još ITKO kome se možemo moliti?” “Moli se Padru Piju”, rekla je. Bilo je to 1971., i premda je Padre Pio umro 1968., priče o njegovim čudima već su se širile poput divlje vatre. “Tko je Padre Pio?”, upitala je Maureen. Njezina prijateljica kratko je odgovorila: “Samo se moli”.

Maureenina obitelj nije se molila i čak je kasnije izrazila sumnju u nadnaravno. No, unatoč tome što je jedva išta znala o Padru Piju, veliki dio Brianove obitelji okrenuo se ovom velikom svecu, stigmatičaru i čudotvorcu, očajnički tražeći njegov moćan zagovor.

Tajanstveni posjetitelj

Jedne je noći Brian primio neočekivanog posjetitelja. Kako su prolazili tjedni, Brian je više puta govorio o nepoznatom muškarcu koji ga redovito posjećuje, no toga muškarca nitko nije vidio. Naposljetku je Maureen kontaktirala brata svoga dobrog prijatelja Eddieja, koji je bio sjemeništarac Družbe oblata Djevice Marije u San Vittorinu blizu Rima. Eddie je čuo za njegove misteriozne susrete i želio je razgovarati s djetetom.

“Briane, možda bi trebao pitati tog čovjeka njegovo ime sljedeći put kad dođe”, Eddie je jednom rekao Brianu. Brian je to i učinio. Jednog dana, Brianova majka pitala je sina je li otkrio nepoznato ime toga čovjeka, a Brian joj je odgovorio: “Da, rekao je da se zove Padre Pio. Ima dugu smeđu haljinu i rane na rukama i nogama”, objasnio je Brian.

Od toga trenutka pa nadalje, Brianovu spavaću sobu prožimao je predivan miris tamjana. Prema onome što je Eddie rekao, Maureen je pojasnila da taj miris nalikuje “divnom parfemu kojega imate u Katoličkoj crkvi” ili tamjanu koji se koristio tijekom blagoslova.

Brianova produbljena vjera i sjajna medljica

Brianov rast u vjeri bio je nevjerojatan: razvio je snažnu pobožnost prema Raspetome i Gospi – dvije velike pobožnosti svetog Padra Pija. “Mama, volim te više od bilo koga drugoga na cijelom svijetu”, jednom je Brian rekao majci, “ali još više volim svoju Gospu”. Jednoga dana, Eddie je s dopuštenjem Brianovih roditelja odveo dijete u franjevački samostan. U trenutku kada je Brian ugledao veliko raspelo u kutu crkve, bio je privučen njime i počeo je razmatrati otajstvo Kristove muke.

Kad su ti zli ljudi razapeli Isusa, Eddie, jesu li obilazili raspelo i zabijali nokte samo da bi ga još više povrijedili, upitao je Brian.

Kao trogodišnjak Brian je mogao dokučiti surovost Kristove agonije i takvih detalja – dar dan nekim misticima kroz povijest. Brian je bio potpuno obavijen Božjom ljubavlju. Drugom prilikom, Maureenina prijateljica Pat dala je malenom Brianu plastični kip Gospe Lurdske koji je bio ispunjen svetom vodom. Ubrzo nakon toga Brian je zamolio majku za zlatni medaljon, koji je nosila oko vrata, kako bi ga mogao staviti oko vrata Gospina kipa.

“Mamice, molim te, daj mi taj medaljon. Želim ga zbog Gospe”, rekao je Brian. Zlatni medaljon obično bi svijetlio tijekom noći. Unatoč brojnim pokušajima Brianova oca, koji je pomicao Gospin kip po sobi kako bi procijenio svijetli li medaljon zbog određenog kuta i odbijanja svjetlosti, medaljon je uvijek svijetlio.

Brian suočen s izazovom

Jednog dana Eddie je odlučio testirati Briana pokazujući mu slike braće kapucina i sliku Padra Pija kako bi utvrdio je li Padre Pio posjetio dijete ili ne. Eddie je za ChurchPOP rekao: “Pokazao sam mu prvo sličicu s likom svećenika kapucina, pitajući ga poznaje li ga. Odgovorio je da ga ne poznaje. Nakon nekoliko minuta pokazao sam mu još jednu sličicu iste veličine, kako ga ne bih zbunio, s istim pitanjem. Opet je odgovorio da ne poznaje osobu na slici”.

“Nakon nekoliko minuta, ne rekavši ništa stavio sam sličicu Padra Pija iste veličine na stol. Ugledao ju je i rekao: ‘To je muškarac koji dolazi k meni. To je Padre Pio'”. “Tada sam ga nježno izazvao govoreći: ‘Rekao si da ne poznaješ toga čovjeka’. Odgovorio mi je: ‘O, ne Eddie, nisam poznavao onog drugog čovjeka, ali to je Padre Pio'”. “Ovime smo potvrdili da se zasigurno radio o Padru Piju. Bio sam zadovoljan time što je zaista riječ o njemu“, rekao je Eddie.

Jednog dana kada je Brian ponovno bio s Eddiejem, naišli su na obitelj koja je molila za Briana. Nepoznata sedamnaestogodišnja djevojka čula je za Brianovu priču i tiho je pomislila u sebi: “Ako stvarno vidi Padra Pija, neka poljubi raspelo”. Brian je, bez ikakvoga razloga, otišao do stola, uzeo raspelo i poljubio ga.

Neustrašivost malenog Briana pred smrt

Brian je bio izvor nade inspiracije mnogoj djeci koja su se borila s leukemijom. Njegova nepokolebljiva snaga i upornost šokirala je liječnike. Jedan je liječnik rekao njegovoj majci: “Gospođo, nešto ili netko održava vaše dijete na životu. On je zasigurno već trebao umrijeti”.

Tijekom posljednjih tjedana života, Brian je podijelio na stotine čudotvornih medaljica svima oko sebe. Za malenog Briana smrt su bila samo vrata do obala vječnosti. Što se zdravlje trogodišnjeg dječaka pogoršavalo, to se on više osjećao blizak Kristu i sve strastvenije je govorio o Gospi.

Mama, morat ćeš moliti tatu da ti nabavi još jednoga dječaka, rekao je Brian, Padre Pio mi je rekao da će uskoro doći i povesti me k mojoj Gospi.

Posljednjih dana života kada se maleni Brian nalazio na smrtnoj postelji, jedan od njegovih posljednjih zahtjeva bio je da se kip Gospe Lurdske pomakne k njemu da bi ga mogao vidjeti. Padajući na koljena i potpuno se predajući Božjoj volji, Brianova majka je rekla: “Isuse, ako ga stvarno želiš, onda ga poklanjam tebi. Samo mi daj znak”. Odmah nakon toga, dvije zrake svjetlosti obasjale su Briana koji je izdahnuo i mirno umro.

Iako je život malenoga Briana bio kratak, taj je dječak dostigao vrhunac svetosti u dobi od tri godine. Kroz čudesne susrete sa svetim Padrom Pijom, Brian je razvio duboku zahvalnost za Kristovu žrtvu na Kalvariji i tražio je stalnu zaštitu pod plaštem Blažene Djevice Marije.

Prema riječima izvorne autorice ove moćne priče Anne McGinn Cillis, možda će baš priča malenog Briana “obići cijeli svijet na svim jezicima kao svjedočanstvo u ovim zlim vremenima, kao svjedočanstvo vjere u čuda i kao brzi odgovor na molitve te djelotvornost pobožnosti prema Majci Božjoj i kao zalog nesumnjivog postojanja svijeta svjetlosti”.