Obično se u razgovornom jeziku govori da nešto košta toliko i toliko, npr. litra mlijeka košta šest kuna, premda se normativno preporučuje na tom mjestu upotreba glagola stajati, pa će pravilno biti: litra mjeka stoji šest kuna. Glagol koštati došao je u hrvatski jezik preko njemačkoga kosten sa značenjem stajati, zapadati, imati cijenu, vrijediti.

U hrvatskome se jeziku pojavljuje u dva značenja: 1. imati trgovačku, dakle kupovnu ili prodajnu cijenu (npr. koliko košta ulaznica za kino?) i 2. imati troškove, štetu, loše posljedice: taj stav me je koštao poslije u životu, to ga je koštalo dobroga glasa ili ‘tražiti, zahtijevati izdatke, troškove, napore’, npr.  to će ga koštati zdravlja. Vidimo dakle da se u oba značenja koštati dade lijepo zamijeniti hrvatskim glagolom stajati.

Glagol koštati došao je u hrvatski jezik preko njemačkoga kosten sa značenjem stajati, zapadati, imati cijenu, vrijediti.

Primjerice, gorivo je sve skuplje pa litra benzina stoji gotovo 11 kuna, najnoviji potezi mogli bi vas skupo stajati  i slični primjeri.

Ne zaboravimo ni frazem: što koštalo da koštalo. Budući da je riječ o ustaljenom izrazu, u tom slučaju ne valja glagol koštati zamjenjivati glagolom stajati.