Relativno mali broj ljudi upoznato je sa svecem čiji spomendan slavimo 20. siječnja. Prema Katoličkoj enciklopediji, Sebastijan je bio rimski vojnik u službi carevog tjelohranitelja te je činio mnoga dobra djela za braću u vjeri. Ako je sv. Sebastijan bio rimski stražar onda je vjerojatno točno da je bio u izvrsnoj fizičkoj spremi što se kasnije pokazalo prilikom dokazivanja vjere, javlja Aleteia.

U knjizi “Život prvih otaca” vlč. Albana Butlera iz 18. stoljeća, Sebastijan je bio pozvan pred cara Dioklecijana koji ga je zbog kršćanske vjere osudio na smrt streljanjem. Sebastijanovo tijelo bilo je prekriveno strijelama te je bio ostavljen da umre. Irena, udovica sv. Castulusa, došla je do njegovog tijela te ga je htjela pokopati, ali otkrila je da je još živ te ga je odnijela u svoj dom kako bi ga njegovala.

Jednog dana kad je car Dioklecijan prolazio gradom, Sebastijan je s prozora jedne zgrade progovorio pred carem protiv njegove okrutnosti nad kršćanima. Car je bio iznenađen njegovom hrabrošću i slobodom govorom, a ujedno jer je vjerovao da je Sebastijan preminuo. Naredio je da se Sebastijana uhvati i da ga se istuče do smrti batinama, a tijelo je bačeno u zajedničku grobnicu.

Zbog svoje nadnaravne izdržljivosti, sveti Sebastijan postao je zaštitnik sportaša iako se nikad nije bavio sportom.