Crkveni naučitelji, odnosno lat. Doctor Ecclesiae, rijetki su sveci koji su u velikoj mjeri prodonijeli teologiji i doktrinalnom učenju. Ova titula dodjeljuje se nakon smrti i proglašenja svetim, a od 36 svetaca dodijeljena je četirima ženama: Hildegardi iz Bingena, Tereziji Avilskoj, Katarini Sijenskoj te Tereziji od Djeteta Isusa i Svetoga lica.
Crkveni naučitelji, odnosno lat. Doctor Ecclesiae, rijetki su sveci koji su u velikoj mjeri prodonijeli teologiji i doktrinalnom učenju. Ova titula dodjeljuje se nakon smrti i proglašenja svetim. Titula je do 4. stoljeća upotrebljavana isključivo za biskupe, a kasnije se počela koristiti i za ugledne kršćanske teologe i pisce.
Da bi netko bio proglašen crkvenim naučiteljem mora ispunjavati stroge uvjete, a papa Benedikt XIV. odredio je specifične norme kao što su pravovjernost, osobna svetost, znanje i preporuka najviših crkvenih vlasti.
Od 36 svetaca, naslov naučiteljica Crkve nose četiri žene:
Sv. Hildegarda iz Bingena
Sveta Hildegarda iz Bingena njemačka je časna sestra, katolička mističarka, književnica i skladateljica rođena 1098., a umrla 1179. Bavila se medicinom i prirodnim znanostima, pisala je i skladala pjesme, a izmislila je čak i vlastito pismo. Aktivno je sudjelovala i u političkim i društvenim strujanjima svojega vremena, propovijedala je o Bogu i bila na glasu zbog svoje mudrosti te su joj po savjet dolazili kraljevi, svećenici, redovnice i redovnici, kao i obični pučani. Ova iznimna, kulturno i društveno osviještena žena propovijedala je na trgovima i crkvama, dopisivala se s papama, biskupima, carevima i pučanima. Krhka fizičkoga zdravlja, bila je obdarena viđenjima, a postoje i brojna svjedočanstva o njezinim proroštvima i čudima. Široj je javnosti postala poznata tek u novije vrijeme kada joj je papa Benedikt XVI. posvetio dvije kateheze te na poseban način nakon što ju je proglasio crkvenom naučiteljicom, piše u opisu knjige o svetici izdanja Verbum. U ovoj knjizi sabrani su svi tekstovi pape Benedikta XVI. o životu i nauku te velike žene Crkve, a u dodatku se nalaze njezine odabrane misli, biseri nauka i duhovnosti ove velike svetice za koju je papa Ivan Pavao II. rekao da je “svjetlo svojega naroda i svojega vremena”.
Sv. Terezija Avilska
Terezija se rodila 28. ožujka 1515. u Avili, glavnom gradu istoimene pokrajine u Staroj Kastiliji, a umrla je 1582. Život prve žene naučiteljice Crkve mogli bismo nazvati duhovnim iskustvom jedne ljubavi jer je taj život bio mistika kao susret s Bogom. O tome je njemački isusovac Josef Sudbrack napisao vrijednu i stručnu studiju u kojoj pokazuje aktualnost Terezijina iskustva. Njezin mistični odgovor Božjemu pozivu vodi neposredno u veoma bujan nutarnji život, a i u apostolat. Tko si bude dao truda te pročita barem središnje tekstove iz Terezijinih djela, naći će u njima onakve stavove kakvi su i njemu potrebni za njegov osobni duhovni život.
Od 1900. do 1967. Terezijina djela objavljena su u 528 izdanja. U svojoj izvornosti i genijalnosti ona već četiri stoljeća utječu na ono što se naziva duhovni život Europe. Književnik i biskup Bossuet rekao je o njoj: “Sama Terezija ima i u mistici isto značenje kao Toma Akvinski u dogmatici”, papa Pavao VI. proglasio ju je 27. rujna 1970. prvom ženom naučiteljicom Crkve, a engleski povjesničar Macaulay u jednom svom eseju nazvao je sv. Tereziju Avilsku “srcem katoličke reforme”.
Sv. Katarina Sijenska
Katarina je bila mističarka i svetica kod koje je izvanredno naglašena ljubav prema Kristu i Crkvi, rođena je 25. ožujka 1347. u Sieni, a umrla je 1380. Katarinu je još kao malo dijete, čim je došla do uporabe razuma i prvih spoznaja, neobično i mistično privlačila crkva i sve što se u njoj zbiva. Katarinu je Bog već od najranije mladosti vodio izvanrednim putem, pa je djevojčica već sa 6 godina života imala na cesti svoj prvi zanos i viđenje. U kasnijoj dobi borila se za politiku pomirenja među gradovima, pokrajinama i državama te za obnovu u Crkvi. U vrijeme haranja kuge po Italiji Katarina je odlučila brinuti se i dvoriti oboljele te je mnogima svojom molitvom vratila zdravlje, a njezin hrabri primjer potaknuo je i druge da pomažu bolesnicima.
Posljednje riječi bile su joj zazivi krvi Kristovoj, a naučiteljicom Crkve proglasio ju je papa Pavao VI. Zazivaju je kod bolesti, tjelesnih boli, požara, pobačaja, seksualnih napasti, iskušenja, a zaštitnica je Europe, vatrogasaca, bolničarki, dadilja, bolesnika, osoba ismijavanih zbog pobožnosti, rodne Siene te mnogih biskupija, naselja, učilišta, župa i crkava diljem svijeta.
Sv. Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga lica
Mala Terezija rođena je 1873. te preminula 1897. Nakon što je godinu dana iza njezine smrti tiskano prvih dvije tisuće primjeraka Povijesti jedne duše, Terezijina popularnost narasla je takvom brzinom da je ubrzo zahvatila cijelu Crkvu i svijet. Nazvaju je i sveticom rovova jer su vojnici tijekom I. svjetskog rata nosili njezine sličice i utjecali se njenoj zaštiti zbog čega je Crkva morala odobriti kovanje medaljica s njezinim likom i prije nego li je proglašena blaženom. Crkveno pravo u to vrijeme je tražilo da za kanonizaciju prođe pedeset godina od smrti, ali je u njenom slučaju papa Benedikt XV. to morao izuzeti te je 1923. objavio dekret o junačkim krepostima sestre Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica. Njegov nasljednik Pio XI. proglasio ju je 1923. blaženom, a 17. svibnja 1925., pred 50 tisuća ljudi u bazilici Sv. Petra i 500 tisuća na Trgu ispred bazilike u nazočnosti 33 kardinala i 250 biskupa, upisuje ju u popis svetaca.
Terezijini spisi su bestseleri koji se prevode na sve veće jezike. Njezin lik i nauk odavno su nadišli okvire karmelskog reda, njena duhovnost privlači i nadahnjuje zvanja, ne samo karmelskim već i svim drugim redovima i družbama. Papa Ivan Pavao II. na misijsku nedjelju jubilarne 1997. proglasio ju je crkvenom naučiteljicom.