Biskup (lat. episcopus, grč. ἐπίσϰοπος: nadzornik, predstojnik) viši je crkveni dostojanstvenik, odnosno poglavar biskupije ili eparhije. Crkva biskupe smatra nasljednicima apostola i namjesnicima Kristovim. U ranom kršćanstvu biskupska se funkcija kao funkcija vođe zajednice prepletala sa svećeničkom, a od kraja II. stoljeća biskupi se smatraju nasljednicima apostola i isključivo vode brigu o zajednici. Imenuje ih papa, a oni svoju vlast obavljaju u hijerarhijskoj povezanosti s njim i drugim članovima biskupskog zbora. Biskupsko ređenje, iz kojeg proizlazi vlast biskupa, određeno je crkvenim pravom.

Kao oznaku časti i svetosti, biskupi nose biskupski prsten i križ oko vrata (pectorale). Tijekom mise, nose i biskupski štap te biskupsku mitru, odnosno pokrivalo za glavu. Nadbiskupi metropoliti nose za vrijeme mise oko vrata palij (palium) izrađen od vune, a koji dobivaju od pape. Jedan od znakova biskupske službe jest i biskupski grb koji se sastoji od štita sa zelenim “galero” šeširom iz kojeg izlazi šest zelenih kićanki na lijevoj i desnoj strani štita. Nadbiskupski grbovi imaju deset kićanki sa svake strane, a grbovi nadbiskupa metropolita imaju također prikaz palija. Kod biskupa se iza štita nalazi jednostavni latinski križ, kod nadbiskupskih grbova križ ima dvije poprečne grede, a u dnu štita je traka s geslom kojeg je biskup odabrao.

Biskupske službe su ordinarij, pomoćni biskup, kardinal te nuncij. Ordinarij ili nadbiskup poglavar je biskupije. Pomoćni biskup pomaže ordinariju u obavljanju službe. Kardinal ima pravo sudjelovati u konklavi gdje se bira novi papa. Neki od kardinala su nadbiskupi na čelu osobito važnih nadbiskupija, a većina su članovi rimske kurije, odnosno zbora papinih pomoćnih biskupa i nadbiskupa. Nuncij je veleposlanik Svete stolice akreditiran pri nekoj suverenoj državi te je najuvaženiji pripadnik diplomatskog zbora.

Papa je biskup Rimske biskupije kojoj se od najranijih vremena priznavalo čast prvenstva, a biskupu koji je zauzimao tu biskupsku stolicu, odnosno “Stolicu sv. Petra”, priznavalo se pravo prvenstva u biskupskom zboru. Hijerarhija, na vrhu koje je papa, uspostavljena je sukladno ulozi sv. Petra na saboru u Jeruzalemu, opisanom u Bibliji u Dj 15, a 1870. formulirana je dogma o nepogrešivosti pape u pitanjima i sudovima vezanim uz vjeru i moral koje donosi “Ex cahedra”. “Nakon duge raspre ustade Petar I reče im: ‘Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz moji usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju.” (Dj 15,7).

Ispovijedati da je Crkva apostolska znači istaknuti duboku vezu koju ona ima s apostolima, istaknuo je papa Franjo na općoj audijenciji u srijedu 16. listopada 2013. “Apostol je naime grčka riječ koja znači poslan. Apostol je osoba koje je poslana učiniti nešto i apostole je izabrao, pozvao i poslao Isus da nastave njegovo djelo, odnosno da mole – što je prvi apostolov zadatak – a drugi je naviještati Evanđelje (…) Kada razmišljamo o nasljednicima apostola, biskupima, uključujući papu jer je i on biskup, moramo se prije svega zapitati moli li taj nasljednik apostola, a zatim naviješta li Evanđelje: to znači biti apostol i zato je Crkva apostolska”, rekao je tada Papa, a na općoj audijenciji u srijedu 17. rujna 2014. napomenuo je kako su apostoli koji su primili Duha Svetoga osnivali nove Crkve, postavljali nove biskupe u čitavom svijetu u kontinuitetu koji se nastavio do danas.

Popis hrvatskih apostolskih nasljednika naveden je na službenim stranicama Hrvatske biskupske konferencije.