Joško Ćaleta etnomuzikolog, dirigent i glazbeni pedagog rekao je da stručnjaci etnomuzikolozi u Hrvatskoj govore o dvije vrste božićnih pjesma koje se odnose sjeverno i južno crkveno područje. “Na sjevernom području je bilo više božićnih napjeva i pjesama koje su i svećenici toga doba sačuvali i u različitim notnim zbirkama”, rekao je Ćaleta.

Pjesme su se sačuvale u Pavlinskom zborniku iz 17. stoljeća i u popularnoj Cithari octochordi s početka 18. stoljeća. Jedna od najpoznatijih hrvatskih božićnih pjesama svakako je “U sve vrime godišta” te Ćaleta objašnjava kako i kada je ona nastala te kako se proširila po svim krajevima Hrvatske.

“Prema saznanjima akademika Jerka Bezića sve je započelo u Malom Lošinju. Kantor crkve u Malom Lošinju Antonio Letić je, u potrazi za nekim novim notnim materijalima, otišao do Venecije i pod melodiju jedne Frescobaldijeve pastorale stavio ovaj naš tekst “U sve vrime godišta”. Nakon toga Letić odlazi na službu u Dubrovnik te se danas u crkvi Domino u Dubrovniku također pjeva ta verzija napjeva. Tako da je upravo taj napjev postao službenim i pokriva cijelo područje Hrvatske uz ogroman broj različitih lokalnih verzija napjeva diljem cijele Hrvatske koje su božanstvene svaka na svoj način”, pojasnio je Ćaleta.

Osim toga, zabilježeno je također ishodište u napjevu ‘In hoc ani circulo’ iz repertoara Sv. Martiala iz 11. st. srednjovjekovne škole sa sjedištem u opatiji sv. Martiala u francuskom gradu Limogesu.

Ćaleta ističe da hrvatske božićne pjesme odlikuje velika raznolikost te objašnjava da je to upravo zbog povezanosti s lokalnim glazbenim izričajem i zbog velike inventivnosti naroda u Hrvatskoj.

“Hrvatski puk jednostavno uživa slaveći Boga i svoju vjeru te sklanja, kako sami kažu, nove tekstove i melodije te time ugađati samima sebi, ali i okolini. U mnogim stoljećima u kojima nas sve veže naše katoličanstvo dobili smo mnogobrojne prekrasne napjeve koji oduševljavaju na poseban način.”