Glazba je umjetnost tona koja kroz medij zvuka oplemenjuje prirodu čovjeka kao jedinog stvaratelja skladbi po određenom redu i planu. Ona nadahnjuje, budi osjećaj za red i nadzemaljsku ljepotu idealizirajući različite teme. Stvaranje, izvođenje, važnost, a ponekad i definicija glazbe ovise o kulturi i narodu, ali mnogi će se složiti da je klasična, a ponajviše klasična sakralna glazba, vrsta takvog umjetničkog izražaja koja nijednog pojedinca ne može ostaviti ravnodušnim.

Zapise o sakralnoj glazbi možemo, proučavajući povijest glazbe, pratiti unazad više stoljeća, a s obzirom na nadahnjujuću prirodu glazbenog izražaja možemo tvrditi da je glazba uvijek povezivala ono imanentno i transcendentno – čovjeka sa Stvoriteljem.

Pogledajte i poslušajte četiri bezvremenske klasične skladbe, najpoznatijih umjetnika od renesanse do danas, inspirirane upravo Svetim pismom.

Muka po Mateju

Muka po Mateju pasijski je oratorij Johanna Sebastiana Bacha, njemačkog skladatelja i velikana klasične glazbe baroka čija se glazba od vremena romantizma smatra općim dobrom i ishodištem razvoja mnogih glazbenih smjerova. Bach je od mladosti bio crkveni orguljaš te član dvorskih kapela, a tijekom cijeloga života sve do smrti je skladao, poučavao u školi sv. Tome te organizirao glazbene priredbe za grad i crkvu.

Bachova Muka po Mateju je remek djelo praizvedeno na Veliki petak 1729., a tematski se odnosi na tijek Isusove muke i smrti. Bachova ostavština nakon njegove smrti većinom je izgubljena sve do 1829. kada je, pod dirigentskim vodstvom Felixa Mendelssohna, izvedena upravo Muka po Mateju.

U nastavku je poveznica na Erbarme dich, mein Gott ( hrv. Gospodine, smiluj se!) u izvedbi operne pjevačice Delphine Galou.

Misa pape Marcela

Missa Papae Marcelli jedna je od najpoznatijih i najčešće izvođenih djela Giovannia Pierluigia da Palestrina, jednog od najpoznatijih talijanskih skladatelja renesanse. Ova misa pjevala se na proglašenjima papa do 1963.

Iako je postojala mogućnost da se polifonija zabrani zbog navodne nejasnoće riječi u pjevanoj skladbi, 1565. kardinal Carlo Borromeo je, poslušavši ovu skladbu, bio osupnut ljepotom i jasnoćom riječi u misi te je Palestrini poručio da nastavi skladati takvu glazbu.

U nastavku je poveznica na Kyrie (Kyrie Eleison – hrv. Gospodine, smiluj se!) iz Mise pape Marcela tijekom izvedbe u Sikstinskoj kapeli.

Mesija

Mesija je oratorij koji je 1741. sastavio Georg Friedrich Händel s tekstom iz Svetoga pisma, kojeg je pripremio Charles Jennens iz engleskog prijevoda Biblije iz 1611. te iz Psalama. Skladba je praizvedena u Dublinu 13. travnja 1742. Nakon prvotno skromnog odaziva, oratorij je postao popularan, a kasnije je postao jedno od najpoznatijih i najčešće izvedenih zborskih djela zapadne glazbe. Tekst ovog djela započinje s proročanstvima Izaije i drugih proroka, pomiče se na naviještaj pastirima, jedine “scene” izravno preuzete iz Evanđelja te se u drugom dijelu Händel usredotočuje na Mudrost i završava zborom Aleluja. U trećem dijelu teme su uskrsnuće mrtvih i Kristovo slavljenje na nebu.

Mesijom Händel slavi uskrsnuće Kristovo, ali i uskrsnuće svoga stvaralaštva jer je sam prije ovog oratorija zapao u unutarnju krizu i preispitivanje, međutim ovim nadahnutim dijelom kao da je i sam umjetnički uskrsnuo.

U nastavku je poveznica na izvedbu Aleluje zbora Royal Choral Society u londonskom Royal Albert Hall-u.

Requiem

Poznati skladatelj Wolfgang Amadeus Mozart u svom velikom i fantastičnom glazbenom opusu imao je i brojne mise, motete, ofertorije i litanije, odnosno duhovne skladbe. Najznačajnije Mozartovo duhovno djelo je Requiem za soliste, zbor i orkestar, točnije misa za pokojne. Mozart je Requiem skladao u Beču kasne 1791., međutim kako je 5. prosinca iste godine Mozart umro, skladbu je 1792. dovršio Franz Xaver Süssmayr.

Ovo djelo koje stoji na kraju njegova umjetničkoga i životnoga puta odraz je Mozartovih razočaranja, nadanja i dubokih osjećaja probuđenih vizijom Posljednjega suda. Skladba se izvodi tako da je s jedne strane postavljen zbor, a s druge četiri solista koji preispituju smisao postojanja, ljudsku konačnost, ali i vjeru u vječno i transcendentno. Četiri dijela –  Rex tremendae majestatis, Recordare, Jesu pie, Confutatis maledictis i Lacrimosu – Mozart je ispunio religijski nadahnutom uzvišenošću, a na sljedećoj poveznici je upravo impresivna Lacrimosa koja kao dio zadušnice oplakuje dušu pokojnih.

Tekst Lacrimose: Avaj dana suza, straha / Kada grešni stvor iz praha / Pođe k sudu posljednjemu. / Slatki Spase, prosti njemu! / Isuse gospodaru blagi / Pokoj im podari. Amen.