Piše: o. Danijel Čolo

Radosna otajstva

Radosna otajstva predočuju nam ozračje događaja utjelovljenja. Gabrijelov pozdrav Mariji i njihov dijalog svjedoče nam da je čitava povijest spasenja u Staromu savezu usmjerana prema ovomu događaju. Samim tim cijeli naš ljudski rod uključen je u Marijin fiat. Razmatrati Radosna otajstva znači ući u najdublje uzroke naše radosti. Marija nas uvodi u otajstvo kršćanske radosti. Podsjeća nas prije svega da je Božja poruka u njegovu Sina Radosna vijest i da je Riječ koja je tijelom postala jedini Spasitelj svijeta.

Koga si Djevice u Hramu prikazala

Josip i Marija čine ono što propisuje Mojsijev zakon, Svako muško prvorođenče neka se prikaže Gospodinu. Svako prvorođenče pripada Gospodinu. Po Isusovoj žrtvi možemo reći da svaki čovjek pripada Gospodinu.

U slatkoći i prijateljske srdačnosti koju je pokazao Šimun kad je uzeo Otkupitelja u naručje naziru se prvi obrisi patnje koje će Marija kasnije u svome srcu prebirati. Prihvatila je svoga Sina kao dar od Boga i stavila mu se posve na raspolaganje. Njezin Sin je sav njezin ali ne i posve. Prvi čin njezina majčinskoga slavlja zadobiva kolorit žrtve. Kako je teško prihvatiti žrtvu. Zašto? Ono što nam dragi Bog daje, ako mu vjerujemo i slušamo ga, ne pripada našoj prirodi. Naš novi život u Bogu po krštenju nije naš kao što su to talenti i karakteristike. To je dar i kao dar treba ostati. Božanski život u nama je upravljen njegovom svetom voljom i uvijek trebamo biti spremni za poziv ostvarenja života koji je iznad naših želja i očekivanja; da se damo upregnuti na dužnost, da ne živim više ja, nego u meni živi Krist i da prihvatim svoju životnu sudbinu koja ima svoje značenje jedino u njegovoj volji.

Znamo da je Isusovo javno djelovanje od početka od uglednika bilo osporavano. Njegova sudbina živo je doticala Marijino srce. Tako je i danas. Tko god slijedi Otkupitelja cijelim srcem i nastoji tako živjeti uvijek će biti osporavan od nekoga komu Isusova istina ne odgovara. Proći nam je kroz mnoge kušnje dok ne dosegnemo svoju konačnu preobrazbu. Već u ovoj desetici naziru se obrisi križa. Ljudski gledano križ je sve, samo ne sjaj i blještavilo. To je tragedija i poraz za majku koja promatra što se čini njezinu sinu, a ne može ništa učiniti. Možemo li reći da je i Marija proživjela tzv. duhovno razapinjanje? No vjerujemo da je uskrsnuće činjenica koja je potkopala sve nade oponenata i dala novu nadu vjernim Isusovim nasljedovateljima. Ova desetica nas uči da budemo strpljivi poput Šimuna. Da nikada ne okrenemo leđa poslušnosti Božjemu glasu. Uči nas da strpljivost provodimo u životu svaki dan. Da je Božje vodstvo najbolje za nas i čuva nas od mizerije ovoga svijeta. Ono nas upravlja u svakom trenutku ako mu se prepustimo.